|
U principu ostavljam u kafićima i restoranima, ako sam zadovoljna uslugom. Osim ako je cijena taman neki okrugli iznos koji imam u jednoj novčanici (npr. 20 kuna), a nemam sitno.
Mnogi zaborave pritom na taj faktor (ne)zadovoljnosti uslugom koji je jako važan u reguliranju kvalitete usluge, u biti se cijeli koncept i zasniva na tome.
Npr. ako mi konobar uporno "zaboravlja" donijeti čašu vode koju molim uz kavu (a ne mogu piti kavu bez vode jer me čini još žednijom), kao ne stane mu na tacnu, donijet će u drugoj turi pa ne donese i sl, ali mu stanu na tacnu vode iz boce koje naplaćuje, onda ga neću ostaviti. Ili ako ga čekamo pol sata i to ne zato jer je pretrgan od posla nego puši i telefonira negdje prikriven, naravno usred smjene.
Kad idem u drugu državu, raspitam se o običajima. Npr. u Japanu je nepristojno i uvredljivo ostavljati tip (protivi se njihovoj kulturi), za razliku od nekih zapadnih zemalja u kojima je "nepristojno" ne ostaviti ga.
Glupo mi je da kod nas nije moguće ostaviti tip kad plaćaš karticom, nego moraš ekstra dati sitno, koje možda uopće nemaš. U većini zemalja je to moguće.
Inače, znam ostaviti i u pekari, pogotovo ako se radi o lancu odnosno ako znam da osoba koja prodaje nije vlasnik.
|