Quote:
LLSkylights kaže:
Ili otkrijemo nova nalazišta ili više koristimo ona koja su skuplja za iskorištavanje, ali količine su goleme, plus aluminija ima još više nego željeza. Metala u kori
željeza 5%
aluminija 8.1%
magnezija 2%
titana 0.44%
mangana 0.1%
barija 0.05%
vanadija 0.01%
kroma 0.01%
bakra 0.01%
Sve skupa metala ima oko 16%, plus još velike količine drugih materijala koji čine stijene i mogu se staviti u beton. Samo metala ima u prvih 12 km dubine toliko da mogu pokriti zemljinu površinu u visini od 1.5 km, plus beton sa silicijem još 3 km, ukupno 4.5 km visine punog materijala, u građevinama 20-50 km visine na punoj površini mora i kopna.
Površina kopna na Zemlji, bez mora, iznosi 148 milijuna km2. Do 12 km dubine to je volumen od 1 milijarde i 787 milijuna km3.
Godišnje proizvedemo materijala oko 2 milijarde tona, što je oko 2 km2. Pet puta veća proizvodnja je 10 km3 godišnje, što znači da samo na kopnu imamo materijala za više od 300 milijuna godina, vjerojatno za milijardu, odnosno praktički beskonačno. Vjerojatno isto važi i za Mars i druge velike objekte. |
Kvaka je, koliko sam shvatio, u sastavu stijena. Problem je što većina stijena ima vrlo raznorodni sastav te bi bila potrebna ogromna količina energije za njihovo razdvajanje. Jedan primjer je zlato u oceanima; navodno u oceanima ima ogromna količina zlata u apsolutnom iznosu, ali kako prokuhati sve oceane svijeta?
Isto je s metalima; većina stijena su silikati s metalima u tragovima - za svaki kilogram nekog metala trebalo bi pretopiti tone rudače. Nema dovoljno energenata na kugli zemaljskoj za tko nešto. Osim toga, ako bismo radili tako nešto, o kojoj količini toplinske energije govorimo?
Površina Marsa je na nekim mjestima čisti željezni oksid, doslovno bi se trebalo samo postrugati. Dublje u svemiru ima još potencijalnih nalazišta - željezni asteroidi u području Jupitera i Saturna. Problem je što sada jedva dolazimo do Marsa, a do Jupitera možemo zasada samo sanjati.