Iz svog iskustva...
samohrana majka, razvod u tijeku, tako da možda još nisam samohrana majka
ugl, teško mi je, većinom financijski, pošto bivši ne plaća alimentaciju, ali srećom , živim sa roditeljima, tako da mi to puno pomaže. nemam se na šta žaliti. Alimentacija će prije ili poslje počet stizat, tako da se ne brinem previše.
Što se tiče kćeri, isto mi je kao i kada sam bila u braku, jer bivši je bio nevidljiv u kući, stalno za kompom ili vani.Zapravo, možda i lakše s obzirom da se sada imam na koga osloniti (roditelji, sestra) barem dok se okupam ili operem kosu ili kasnim s posla pa malu treba pokupit u vrtiću...
Inače, što se kćeri tiče, mislim da joj je ovako bolje. ja sam sretnija, što ona vidi jer imam više vremena i živaca za nju i zajedničke igre i zezancije, kod oca ide jednom tjedno i svaki drugi vikend, nema problema i voli ići ( to koliko on s njom provodi vremena-u to ne bi ulazila) baki drugoj.problemi su bili u konstantnom njihovom vrijeđanju mene i mojih, što je dijete ponavljalo kao papiga kad bi došla dom ( ti si fuj, baka je luda, bezveze ste, ne volim vas, hoću ići baki **drugoj** ) ali s vremenom se i to sredilo...
U principu , mislim da je i njoj i meni bolje ovako. nema svađa koje ona sluša, zahlađenih odnosa koje gleda, istresavanja bivšeg na nju jer je ljut na mene i tako...
Edit: i ne, ne moraš bit zmaj mama, ajde ja imam samo jedno pa to znam, ali vjerujem da su samohrane majke dvoje ili više djece do srži iscrpljene...i vjerujem da više psihički nego fizički, ovisi koliko su djeca stara... puno znači bilo kakva podrška i pomoć sastrane..