[Sigmund]

Druid kaže:

Što se tiče Libeta na temu što sam gore spomenuo, preporučujem poglavlje "The Loop of Freedom" iz Žižekove The Parallax View, ako nisi još čitao. Možda ti neće na prvu sjesti i bolje se čita s većim predznanjem (tipa Dennett, Metzinger, Kant, Hegel, itd. itd., s ovim zadnjim ne bi trebao imati valjda previše problema), ali moglo bi ti svakako biti zanimljivo. I poticati na daljnja neka čitanja o tim stvarima. Baš me zanima kako bi te se dojmilo hegelovsko (barem s pozicije Žižeka) čitanje Libetovog eksperimenta i općenito određenje slobode. Ima spornih mjesta (naravno), ali tim je zanimljivije.

Pročitat ću to ovih dana. Malo sam na brzinu sad pogledao ("Brzina je sve" - Earp) i sviđa mi se (nema veze s temom, ali sviđa mi se i ovaj naslov poglavlja: THE UNBEARABLE HEAVINESS OF BEING DIVINE SHIT )
Anyway, nije li ovo sukus svega: "Consciousness is in itself deprived of any substantial role, merely registering a process that goes on independently of it—yet this registration is crucial if the “objective” process is to actualize itself." (str. 203). Nije li to isto kao kad Russon kaže: "Stvarnosti je, tako, potrebno da bude viđena kao sustav, kako bi doista mogla ispuniti sebe kao sustav. Stvarnost, dakle, traži da bude shvaćena – biti, znači "biti shvaćen", itd...?
Dalje:

Libet’s “Hegelian” insight into how the elementary act of freedom, the manifestation of free will, is that of saying no, of stopping the execution of a decision? At its most elementary, freedom is not the freedom to do as you like (that is, to follow your inclinations without any externally imposed constraints), but to do what you do not want to do, to thwart the spontaneous” realization of an impetus.

Apsolutno točno. To je samo drugi način da se kaže kako si slobodan samo onda kad odlučuješ tako da odluka ima univerzalnu vrijednost, dakle kad odlučuješ racionalno. Na taj način, jasno je kao dan, nikakva kontingentnost ni kauzalnost ne upravlja voljom, slobodom i ostalim bitnim stvarima. Bitno: sloboda nije suprotnost determinističkoj nužnosti (kao što kaže i Dennett). Ali, čekaj da pročitam cijelo poglavlje.

Frogger kaže:

Iluzija se javlja iluzornom sebstvu. Zapravo jedino stvarno je misao. Misli onda grade koncept "sebstva" nasuprot ostatka svijeta, a onda je taj koncept sebstva toliko izgrađen da u nekom momentu za njega počnemo tvrdit da je samosvjestan.

Ova prva rečenica ti je zapravo negacija negacije. Pa onda, samim time, znači da se iluzija ukida. Moglo bi se čak reći da ukida samu sebe - Hegel bi rekao da se prevladava (znači, ne ukida se baš sasvim, tj. doslovno, jer zadržava "sjećanje" na svoje prijašnje stanje). A čim imaš nešto što - dok se mijenja - ostaje to što jest, tu imaš i "hallmark" prave beskonačnosti, odnosno samosvijesti. Drugo, mišljenje jest bitak (tj. postojanje). Misao kao takva, ne misao o nečemu određenom, nego ono što misao jest minimalno, jest - postojanje. Tako počinje Hegelova Znanost logike. Logika te činjenice je jednostavna i ne može se opovrgnuti nečim još neposrednijim ili nečim "izvan sustava", a nije ni nešto bitno različita od kartezijanskog "cogita", koji je također jednostavna istina. I što je bitno - neposredna istina. Neposredovana ničim drugim. Postoji logički razlog - koji je pak posredovan, a sada se ne mogu upuštati u to - zbog kojeg je neposrednost kao takva (apsolutna neposrednost), isto tako - postojanje (odnosno bitak, odnosno ništavilo, što je isto). Neposrednost=postojanje.

Frogger kaže:

Suvremena znanost prilazi ovakvom zaključku iz raznih pravaca, od kvantne i drugih područja fizike, preko neuroznanosti i informatičkih znanosti, dostignuća u AI i takvih stvari. Nigdje se ne javlja nikakav dokaz za postojanje mislioca, slično kao što se nigdje ne pojavljuju dokazi koji upućuju na postojanje Boga.

Ali ne može ga ni biti! Razmisli malo. Dokaz za postojanje mislioca morao bi biti vrlo tvrdi metafizički dokaz. To ti je u stvari dokaz za postojanje boga, koji je racionalno nemoguć iz 100 i jednog razloga.
Svijest nije neko metafizičko načelo ili počelo. Svijest je pojam, silogizam.

Frogger kaže:

Slobodna volja je neka druga priča, nisam siguran kako će se tu stvari odvijati. Ali za sada ni slobodna volja ne kotira baš najbolje, ona ako postoji, morala bi valjda biti nešto što izmiče determinizmu u prirodi, a tu nema baš puno prostora.

To nije točno. To je uobičajena logička greška - vidi gore. Baš dobro da je Druid ukazao na ovo Žižekovo poglavlje o Libetu. Kratki odlomak:

“Freedom” is not simply the opposite of deterministic causal necessity: as Kant knew, it means a specific mode of causality, the agent’s self-determination. There is in fact a kind of Kantian antinomy of freedom: if an act is fully determined by preceding causes, it is, of course, not free; if,however, it depends on the pure contingency which momentarily severs the full causal chain, it is also not free.The only way to resolve this antinomy is to introduce a secondlevel reflexive causality: I am determined by causes (be it direct brute natural causes or motivations), and the space of freedom is not a magic gap in this first-level causal chain but my ability retroactively to choose/determine which causes will determine me.
“Ethics,” at its most elementary, stands for the courage to accept this responsibility.

Frogger kaže:

Ali nije li cogito ergo sum upravo logička konstrukcija - i to čini mi se, manjkava?

Ne, to je neposredna intuicija.

Frogger kaže:

model stvarnosti koji bi se temeljio samo na postojanju misli bio bi jednostavniji od modela stvarnosti koji se temelji na mislima i misliocu.

To je isto - vidi gore.