Desi se da po tjedan i više dana nikako ni s kim ne komuniciram, ne idem nigdje, ne zovem nikoga i to mi nitko od prijatelja ne uzima za zlo.
Isto tako ja cijenim tuđu želju za samoćom.
Možda sam u krivu i kenjam, ali prepoznat samoću kao zdravu i lijepu stvar je stupanj više u životu općenito. Čak se može okarakterizirat kao „meditativno stanje“
Ne mislim na izolaciju i usamljenost.