Uvijek nešto drugo, nisam čovjek od navika.
Neko vrijeme sam sudjelovala u aktivnostima dviju NGO na lokalnoj razini (područje zdravlja i stanovanja), zatim sam se bacila na amatersko proučavanje domaće političke zbilje (redovno pratila vijesti, čitala politički aktualne kolumne autora različitog ideološkog predznaka, literaturu iz područja sociologije i politologije), zatim na dizajn interijera i arhitekturu ("impresionički" pristup, ništa ozbiljno)... Bila je tu i faza izučavanja tajnih društava koja, navodno, od pamtivijeka upravljaju svijetom, pa faza alternativnog pristupa životu i zdravlju (čitala Mišaka, Nexus, Svjetlost, i tako...
).
Skoro zaboravih najvažnije i najljepše (jer prošlo je dosta vremena - na žalost, morala sam prekinuti zbog problema s meniskusima), a to je planinarenje. Sada hodam samo povremeno, po manje zahtjevnim putevima, a nekada je to bilo u prosjeku dva puta tjedno, po cijeli dan, pa i dvodnevno i trodnevno uspinjanje kozjim stazicama vršnih dijelova naših prelijepih gora...
Uglavnom, sve glavom, ponešto nogama, sa rukama mi baš ne ide!
