[cestar]

Speare Shaker kaže:

Pa zaista je bolje da o takvima i ne govorimo s obzirom na citat iz Pinkerove "Prazne ploče" koji sam ranije stavio:

Jedan od dokaza za to su šokantno visoke stope ubojstava u nekadašnjim društvima bez državnog uređenja, kada je deset do šezdeset posto muškaraca pogibalo od ruke drugih muškaraca.

Možeš li zamisliti moderno društvo u kojem se kao nešto najnormalnije prihvaća pogibija deset do šezdeset posto kompletne muške populacije od ruke drugih muškaraca?
A pazi, riječ je samo o internom nasilju unutar društva, ne i o ratnim sukobima sa drugim zajednicama.
Ja priznajem da sam takvim zamišljajima imam jako velikih problema.
Toliko o "duhovnosti" tzv. primitivnih zajednica.

Pinkerovi izvori podataka o nasilju u lovačko-sakupljačkim plemenima izvrgnuti su utemeljenoj kritici... Napoleon Chagnon, na kojeg se Pinker često poziva, prilično je kontroverzan u znanstvenoj zajednici antropologa.

Proučavana plemena, Yanomami npr., bila su već izložena, uglavnom brutalnom i nasilnom, utjecaju izvana. Već je i utjecaj alkohola, za koji amazonska plemena nemaju odgovarajuće enzime za razgradnju, znao biti koban i uzrokovati eksplozije nekontroliranog nasilja.

Tako da sam vrlo skeptičan prema tih 10-60 posto navodno ubijenih u svim plemenskim zajednicama... prosječno.

Mit o plemenitom divljaku postoji, ali to ne znači da i mit o brutalnom divljaku nije itekako ukorijenjen u kulturi Prosvjetiteljstva.

Evo jednog dosta objektivnog članka o Pinkeru, po meni... zadire dosta duboko u problematiku prosvjetiteljstva, humanizma, moderne administrativne (birokratske) države, itd.

Steven Pinker and the Ambivalence of Modernity, by Paul Corey

In Modernity and the Holocaust, Bauman argues that modern mass murder does not depend on passionate hatred; in order for it to be carried out year after year, you need a system of civilized workers. Bauman claims that the civilizing process was unquestionably successful in taking violence out of most people’s daily lives, but the violence was redeployed since now only the state can use violence legitimately. Violence, in this manner, is pushed to the margins of most people’s experiences, but many in the peaceful center are still responsible for the functioning of that violence through bureaucratic activity, while remaining phenomenologically distant from the actual victims of the violence. In this manner, administrative culture erodes our sense of moral responsibility and replaces it with a stronger sense of technical responsibility—of doing a “good job.” As Bauman argues, a bureaucracy is able to do this through a division of labor, which accomplishes two tasks: (1) it creates a distance between most workers and the final outcome of their activity; and (2) it fragments responsibility, by giving each person a specific task, with no single person responsible for everything. Workers, in such a setting, are less likely to experience pangs of conscience because they are not directly exposed to the harm they are causing, and they do not feel responsible because they are part of a larger machine. Most disturbingly, these are not just features of totalitarianism; they are integral to the functioning of all modern societies that aspire toward “efficiency” and “effectiveness.” Most bureaucracies are not genocidal, but they all aim to be efficient without necessarily considering the human cost (see Modernity and the Holocaust [Ithaca, NY: Cornell University Press, 1989], 98‒111).

Speare Shaker kaže:

Oduševljeni ili ne, mislim da su zakoni poput onih i Singapuru u zapadnim društvima jednostavno nezamislivi. Ili barem nezamislivi na dulji vremenski period, kako je to slučaj u Singapuru.
Zapadna kultura bi ih prilično brzo izvrgla ruglu i onda bi ih s vremenom jednostavno ispljunula.

Na temelju čega si u to uvjeren, pogotovo na dulji rok ?
Jer nema nikakve mogućnosti promjene zapadne kulture ?

Ako država odluči kako je njezina pacifikatorska i civilizatorska misija "puzajuće izvanredno stanje" zbog, npr. opasnosti od terorizma, siguran si kako bi to "kulturni Zapadnjaci" odbili, izašli na ulice ?

Ali ako stanovnicima Singapura to odgovara, tko smo mi da negodujemo protiv zakona koji vrijede u njihovom društvu. Princip supsidijarnosti.

Slažem se... ali, reći da nas se njihovi zakoni nimalo ne tiču, također nije točno. Globalni svijet je povezan, globalne elite još bolje... misliš li da mnogi vrli zapadni političari nisu u napasti da preuzmu neka iskustva vladanja u perjanicama demokracije poput... Singapura, Kine, Rusije, zašto ne i petrodolarskih monarhija.

I potpuno se slažem sa tvojim mišljenjem da zapad treba inzistirati na očuvanju svoje kulturne baštine koja uključuje i duhovnost.

... a zbog toga bi obični puk trebao prestati uzimati neke stvari zdravo za gotovo i jednom za svagda.