Ma hvala vam svima. Na ovom forumu sam našla više razumijevanja i podrške nego u realnom životu
.
Štitnjača, hm i o tome sam razmišljala. Ali niti se debelim, niti mršavim. Nekako nemam drugih simptoma, što naravno ne isključuje štitnjaču.
Prije cca 12 godina sam bila na pregled. Moja trauma je bio rat, strah za muža da ne pogine, nakon toga mi je umrla iznenada još mlada majka, pa dvije godine iza nje otac, koga sam njegovala nepokretnoga u krevetu godinu dana.
I sa svime time sam se nosila. Kada imam realni problem, ne bježim, suočim se.
Da, tada je štitnjača bila ok.
Vilenica, kada bih bar ja znala kako usmjeriri svoj bijes!
Eto, već danas sam se stavila u poziciju svoje svekrve, i čini mi se da ju razumijem (ne odobravam joj), i svijesnog bijesa nema na nju. Nema svijesnog, ali onaj nesvijesni, kako bih ga nazvala - bez razloga- se javlja.Potiskujem li? Racionaliziram li kao mehanizam obrane?
Da, svijesna sam da moram mijenjati sebe. Samo kako učiniti prvi korak? Koji je prvi korak?