[addx]

Ivchy26 kaže:

To što ti ne znaš reći NE takvim poslovima i ljudima te ne opravdava.

Netko mora i takve poslove radit i zivjet nekako. Nema se tu sta opravdavat. Kako bi lijepi ljudi nase zemlje sigurno peglali svoje kreditne kartice u svako doba dana u svakoj vremenskoj zoni da moj posao nije takav?

Pasivan stav naspram neodgovaranja na poruke, problem ne rješava, već ga naprotiv produbljuje.

Za mene tu problema ni nema.

Ako imaš toliko posla, onda bi se trebao znati bolje organizirati vrijeme i stigao bi i odgovoriti na poruku isti dan,a ne pet dana poslije .

Dobro, to vise dana poslije sam rekao da se moze desiti jedino slucajno, da me nesto omelo u odgovaranju i zaboravio pa poslije nekad vidim.

Ali da ne odgovorim taj dan se moze desiti i "namjerno". I to nije stvar toga da sam zauzet, vec jednostavno mi se ne da, iz ovog ili onog razloga, tlaka je i to je to, pricekat ce malo jer sad mi se ne da.

Bio sam jedan period hipomanican jedno mjesec i pol i nista mi nije bilo tlaka taj period, svega sam se primao s motivacijom, saltao se izmejdu zadataka, potreba drugih, bio odmoran cijeli dan. Lijepo je to. No nazalost to nije moja realnost. Moja realnost je poludepresija i potreba za bjezanjem od svijeta. I zbilja me zaboli patka sto neciji ego ne moze da podnese to, ja moram da zivim s tim, a drugi zbog toga tek povremeno imaju poruku na koju je odgovoreno s odgodom. Kome omjer "ulozeno/dobiveno" sa mnom ne stima ili je osjetljiv na moj odnos prema komunikaciji/dostupnosti, siroko mu polje...

Upoznala sam jednog direktora koji je radio na jednom ogromnom projektu.
U to doba, hrpa manjih firmi je isključivo s njim morala komunicirati. Tip inače radi i privatno,dakle dva posla, drži neke seminare i slično.
Svaki put kada sam ga zvala, uvijek sam ga odmah dobila. Par puta mi je rekao da je na sastanku i da neka nazovem za cca sat,dva. Ili da se možemo dogovoriti ovako ili onako.
Poanta je: najzaposleniji čovjek u to doba mogao je komotno ne javiti se u vrijeme sastanka ili slično. Ali nije. I zato mi ej u dobrom sjećanju. Sve se može ako želiš, ako ne želiš, to je drugi par rukava.

Ili je poanta sljedeca:

Međutim, kada ju nazove neki poznanik s kojim se nije čula 100.g.,koji joj je NITKO I NIŠTA u životu ili neka takva poznanica, te nazove za neku glupost ona postane ko potrčko.

Drugim rijecima, mozda postoje osobe kojima se taj profesor ne javlja bas tako promptno, ali se javlja tebi koja si mu nitko i nista (ili drugim rijecima, nema ogromnu petlju zamrsenih odnosa s tobom koju zeli izbjeci da mu infestira um u tom trenutku).

Taj netko kome se nisi javio će te još maltretirati pet dana poslije jer nije dobio reakciju. Tako da tu ne vidim pozitivnu mjeru.

Ako odgovaras s odgodom, nauce se da se ne mogu posluzivati tobom kao guglom, kao nekim resursom, da nisi tu za njih kad god pomisle, a to sasvim mijenja njihov pristup s vremenom - ne odmah.
Nije tu bitno jel ti to vidis kao pozitivnu mjeru, bitno je da sam ja to dozivio kao pozitivnu mjeru. Samo ja ne pricam o odnosu sa sestrom nego manje bliskim ljudima, kolegama i slicno.
Npr. na poslu, ovisno o okolini naravno, ali recimo u mojoj: sto vise znas, to te vise drugi dave, pocnu se oslanjat na tvoje znanje, racunat da si tu kad treba, pa se uznemire ako nisi odmah dostupan jer su bez tebe paralizirani itd.

Rađe bi da mi netko napiše : odi u k.! imam sad posla. Nego da me pasivno-agresivno ignorira i čeka da shvatim što je nedostupna osoba htjela reći.

Ma gle, nije da ja nisam dozivio da mi netko ne odgovori a procitao je poruku. Ako mi je nesto hitno onda bi i nazvao ili poslao jos jednu gdje objasnim da mi je hitno, ako nije hitno bi pricekao, sta sad. Sta ja imam sad tu shvacati zbog cega netko ne odgovara, kako ce mi to pomoci? O cem se tu zapravo razmislja ako ne o egotripanju? To su one misli "Sta taj netko toliko vazno radi da ne moze MENI odgovorit" i te fore.. to mi je nekako vise otrov za dusu.. Evo ja sam jednu poruku pogledao i ignorirao dok pisem ove postove, jer sam udubljen u pisanje i poruka ce pricekat. Prema tebi ispada da sam ja sad prema nekom bio pasivno agresivan ili sta???

Ako zbilja mislis da te osoba ne postuje, da bas izrazava nepostovanje ignoriranjem a ne da ima neobavezan odnos prema komunikaciji - onda *to* trebas rijesiti, a ne razglabati o bontonu, zar ne?

Mislim da nisam preosjetljiva ako želim poštovanje. Možda će se nekome sa strane činiti to mak na konac. Međutim, ako ja odvojim svoje vrijeme i odgovorim na poruku, onda smatram da i ta BLISKA osoba (ako me poštuje) bi trebala napraviti isto.

To "ne cini drugom sto ne zelis da cine tebi" je dobro pravilo, ja ga volim i primjenjujem sto je vise moguce, ali ne mozes se samo po tome ravnat, nisu stvari tako jednostavne.

Meni ne smeta da mi se ne odgovori odmah na poruku pa i ja se tako osjecam slobodno ne odgovoriti odmah na poruku. Ljudi imaju razlicite standarde, bitno je da ih se drze i po pitanju sebe i drugih.

Zanimljivo mi je tvoje viđenje stvari. Nema sad veze sa porukama, ali podsjećaš me na moju sestru.
Recimo kada ju ja nešto zamolim ili pitam da mi pomogne vječito je odresita, nadrdana- a ja se njoj isključivo obraćam ako nešto radim prvi put.

A kad/koliko se ona tebi obraca i koje su njene potrebe od tebe? Cini mi se da se ova tema zapravo tice tvog odnosa sa sestrom tj. da je iz toga eskalirala, pa da mozda otvoris tu karte, jer ovo saltanje izmedju odnosa s bliskim ljudima na bonton s poznanicima i nazad cini raspravu vrlo netecnom.

Inace, u pravu jesi, i ja se tako javljam mladjem bratu, ali nije to tek tako, sve ima svoje, ne ulazi mi se u detalje sad bezveze, radje bi da se odlucis prvo jel pricamo opcenito ili o tvojoj sestri ili o bliskim osobama.