|
evo malo za edgara:
gospodo za one koji i dalje sumnjaju u budućnost ove firme dozvolite par riječi:
Slovenija i Bosna kupuju od petrokemije preko 100 000 tona godišnje, Srbija zasada oko 20 000 tona sa tendencijom snažnog porasta, Italija preko 150 000 tona, Austrija koja ima svoje jake proizvođače preko 50 000 tona. Ključni problem petrokemije je nemogućnost proizvodnje količina koje se traže na tržištu i zbog toga se veliki dio proizvodnje naplaćuje avansno što je san svakog gospodarstvenika.
Pored ovih zemalja izvozi se u nebi vjerovali, Alžir, Honduras, Čile, Peru, Kolumbiju, Mauritaniju....
Dalje u jednoj Švicarskoj postoji JEDAN kupac koji kupuje količine od preko 5 mil. USD. godišnje tako da se treba upitati imali taj kupac negdje bliže kakav dučan sa đubrom ili mora potezati do Kutine da bi se opskrbio.
Slično pitanje se može postaviti i za Austrijance. Odgovor je jednostavan jer je riječ o vrhunskom proizvodu koji se isporučuje na vrijeme i to kupci cijene.
Sa riješenom plinskom infrastrukturom ostvaruju se pretpostavke za daljnjim povećanjem opsega proizvodnje koja će moći pratiti povećanu potražnju.
Sve ove činjenice dobro zna i konkurencija ptkm koja će biti spremna udariti po tenderu kad dođe vrijeme.
Realno gledajući svaki jači proizvođač u svijetu trebao bi biti zainteresiran za kupovinu ovakve tvornice.
|