nije ni čudo s takvim poslovanjem. a menađerska kasta zaštićena ko bjeloglavi supovi na cresu. nije mi jasno kako se za negativno poslovanje mogu dobivati bonusi, i kako mogu imati takve povlastice koje ni u najbolesnijem snu nemrete zamisliti. uostalom čitajte sami:
http://www.podravskilist.hr/
Menadžeri i administracija prvi na udaru
Zbog izuzetno loših poslovnih rezultata, Uprava je odlučila pod hitno izdvojiti službe društvene prehrane, zaštitara, vatrogasaca i održavanja, a u pripremi je ’sječa’ menadžerskih pozicija i prekobrojnih službenika u poslovnoj zgradi
Vrag je, čini se, odnio šalu. Zorno su tome svjedočili i Podravkini upravitelji koje su, pričaju upućeni, prije desetak dana pošteno oznojili i ispreskakali članovi tvrtkina Nadzornog odbora na posljednjoj po mnogočemu mučnoj sjednici.
Podravkin šef Darko Marinac i njegova Uprava, priča se u Podravkinim kuloarima, doživjeli su jedno od najneugodnijih druženja s nadzornicima dosad. Em su trokvartalni rezultati prilično pesimistični, em se tvrtka presporo restrukturira i još sporije kreše troškove, em su projicirane akvizicije toliko skupe da dovode u pitanje likvidnost cijelog Podravkina sustava.
Po tko zna koji put ("ovaj put ipak mislimo najozbiljnije", tvrde upravitelji), iz menadžerskih izvora stižu neslužbene najave da više neće biti milosti ni za koga. Doduše, ovaj put im i možemo povjerovati i to prije svega zbog rečenice kojom smo počeli ovaj tekst. Vrag, dakle, bere šalu: prihodi stagniraju, troškovi rastu, dobit pada, a od burzovnog tickera PODR-R-A investitori su već dulje posve digli ruke. Cijena dionice, naime, vratila se na razinu iz veljače i vrti se oko 535 kuna. I što je najgore, na horizontu niti jedne ohrabrujuće vijesti.
Pesimizam i na burzi
Posljednji takav val investitorskog pesimizma u Marinčevu mandatu dogodio se tijekom 2003. godine kada je prosječna tržišna cijena dionice bila niža nego godinu ranije. Sve poslije toga bio je kontinuiran rast na krilima, prije svega, velikih fondova koji su se nakrcali Podravkinim dionicama i diktirali stope rasta, ali i prevladavajućeg optimizma. Potonjeg danas više gotovo i nema.
Analitičari Erste banke ovih su dana među rijetkim optimistima kada je o Podravki riječ; njihov skrbnički račun u posljednjih se tridesetak dana, u doba posvemašnje letargije, nakrcao s dodatnih osam tisuća dionica. Je li riječ o pokušaju obrane cijene koja se opasno bila približila razini od 500 kuna ili vjeri u Podravkinu blisku budućnost - tek će se vidjeti. No, zanimljivo je kako je njihov ekspertni investitorski tim u samo mjesec dana izbacio čak dvije bitno različite fundamentalne analize ciljane vrijednosti Podravkine dionice. Najprije su, u lipnju, procijenili da je fer cijena dionice u sljedećih godinu dana 635 kuna da bi se tijekom srpnja brže-bolje ispravili procjenjujući da je realna cijena ipak 605 kuna.
Analiza vrijednosti
Što se zapravo dogodilo između dvije njihove analize fundamentalne vrijednosti Podravke? Investitori Erste banke, najblaže rečeno, dozvali su se pameti. Pa su shvatili da su prvi put malo pretjerali u projekcijama rasta prihoda, neto dobiti, marži i drugih pokazatelja profitabilnosti. Nova je analiza ipak pesimističnija od prve. Primjerice, ove godine predviđaju oko 3,27 milijardi kuna prihoda i 51,7 milijun kuna neto dobiti. Za usporedbu, prihodi će, prema tim projekcijama, u odnosu na 2006. podbaciti oko pet posto, a dobit čak petnaestak posto.
Znakovita je i usporedba Podravke d. d. (bez Belupa), slovenske Droge Kolinske i norveške prehrambene kompanije Rieber. Prema rezultatima za 2006. godinu, Podravka je ostvarila rast prihoda od samo 2,7 posto te pad neto dobiti od 1,8 posto. Istodobno, Droga Kolinska rasla je nevjerojatnih 45,7 posto (zahvaljujući, prije svega, akvizicijama u Srbiji) uz značajan rast dobiti. Rieberovi prihodi bili su veći za 20,3 posto, a neto dobit za čak 59,2 posto.
Skupo, skuplje
Kako se god okrene, Podravka ne stoji dobro. Početkom sljedeće godine, po svemu sudeći, ostaje i bez nekoliko stotina milijuna kuna prihoda od prodaje i distribucije Nestleovih proizvoda u Hrvatskoj jer ugovor vrijedi do kraja ove godine. Taj se dio prihodnog kolača kani nadomjestiti akvizicijama, ali ni one ne idu kako je prvotno bilo zamišljeno. Budući da je Podravka debelo zakasnila u preuzimanju ciljanih akvizicija u zemljama bivše Jugoslavije, one su sada postale prilično skupe i s diskutabilnom isplativošću. Srbijanske tvrtke Bambi i Centroproizvod te banjolučka Vitaminka danas su prilično krupni zalogaji, a pazinski Puris bremenit je problemima, kreditima, hipotekama.
Češka tvrtka Hame, najkrupniji zalogaj, Podravki bi najbrže donijela povećanje prihoda, i to za čak 900 milijuna kuna, ali podravkaši su se već opekli na proširenim tržištima EU-a da sada pušu i na hladno. Naime, Lagris ne stoji dobro otkako je Češka postala dio Europske unije, a Podravkini proizvodi, osim u toj zemlji, zbog posvemašnje tržišne liberalizacije trpe sve snažnije udarce u Poljskoj, Mađarskoj i Sloveniji. Nakon tih neugodnih iskustava nametnuo se jedini logičan zaključak: što prije i učinkovitije okrenuti se balkanskim tržištima.
Povratak na Balkan
No, tu se opet vraćamo na početak priče: Podravka prilično kasni za konkurencijom. Agrokor i Dukat već su snažno prisutni u Srbiji, Droga Kolinska zauzela je s tamošnjim partnerima čvrste pozicije u Srbiji i BiH, a i veliki Nestle bolje se snalazi u tim nekoć po svemu domicilnim Podravkinim tržištima. Pitanje je, dakle, isplati li se Podravki ispucati svo streljivo na jednu kapitalnu akviziciju u Češkoj ili se tim novcem pokušati u velikom stilu vratiti na Balkan.
Namjerno spominjemo tu zemljopisnu odrednicu jer su Podravkini proizvodi tamo ipak ’domaćiji’ nego na tržištima Europske unije. A da se ne govori o strateškoj važnosti ulaganja u BiH, Srbiju, Makedoniju i Crnu Goru za koje će Hrvatska, mnogi kažu već do kraja desetljeća, biti Zapad i u teritorijalno-administrativnom smislu. No, u tom će se slučaju Podravki ispriječiti ozbiljne carinske zapreke prema tim tržištima. Jasno, pod uvjetom da koprivnička tvrtka dotad tamo ne postane domaći proizvođač s vlastitim prehrambeno-farmacuetskim pogonima i operativnim prodajnim kanalima.
MN: Tisuću radnika manje
Restrukturiranje Podravke - a u percepciji šire javnosti to se u pravilu povezuje s izdvajanjem nematičnih službi, rasprodajom nepotrebne imovine i zatvaranjem neprofitnih pogona - drugi je par rukava. Menadžment taj bolan proces kani završiti do kraja 2008. godine: on bi trebao značiti uštedu od otprilike 300 milijuna kuna, ali i gotovo tisuću radnih mjesta manje.
Prve će na udaru, po svemu sudeći, biti službe društvene prehrane, ugostiteljstva, zaštitara, vatrogasaca i održavanja. No, kako sada stoje stvari, temeljito se kani očistiti i administracija u Podravkinoj sedmerokatnici. Neki će službenici, kako se ovih dana čuje, biti dovedeni u ozbiljnu dvojbu: ili će prihvatiti posao u pogonima ili otpremninu uz sporazuman otkaz ugovora o radu. Nastradat će i niže menadžerske razine, i to vrlo brzo - najnesposobniji će biti ’posmicani’ bez milosti, za upozorenje drugima, šuška se u krugovima Podravkina menadžmenta.
Zatvaranje pogona
Kako sada stoje stvari, polaganja računa za loše rezultate neće biti pošteđena ni Marinčeva Uprava. Njima će se, doduše, ’suditi’ tek nakon izbora, a govori se kako će tada ’padati glave’ bez obzira na rezultate na biralištima. Kako to u Podravki obično biva uoči svakih izbora, već se licitira odlascima, smjenjuje se cjelokupan menadžment i postavlja novi, politički podobniji. No, javnost je na takve priče već navikla.
Zatvaraju se i pogoni. A to već nije kuloarska priča. Kako sada stoje stvari, prva će na bubanj tvornica za preradu rajčice u Umagu jer je u tamošnjoj turističkoj zoni i mora se izmjestiti iz atraktivnog umaškog središta. Pitanje je, pak, hoće li Podravka uopće graditi novu. Prilično je neizvjesna sudbina porečkog Ital-Icea, koprivničkog pogona Mlin i pekara, varaždinske tvornice za preradu povrća Kalnik, brojnih nekretnina (skladišta, zemljišta, poslovnih prostora...) od Zagreba do Splita.
Podravka, u svakom slučaju, ulazi u vrlo burno razdoblje, a priličan je hendikep i da nije do kraja privatizirana. Država, odnosno politika, i dalje u koprivničkoj tvrtki ima presudnu ulogu. Hoće li ili neće biti privatizacije može se samo nagađati. No, jedno je sigurno: Podravka je, na žalost, zakasnila u mnogočemu.
Đurđina: Podravka proizvodnju ne smije prepuštati drugima
Željko Đurđina, bivši drugi čovjek kompanije i novopečeni umirovljenik, u novom broju lista Podravka prvi je put javno izrazio sumnju u neke poteze svojih dojučerašnjih kolega. Đurđina se, naime, protivi konceptu po kojem bi Podravka upravljala brandovima, a dio proizvodnje tih brandova prepustila bi partnerima.
"Ja se ne bih nikada, ni po koju cijenu odricao prehrambene proizvodnje unutar Podravke (...) Hrana i lijekovi moraju biti pod apsolutnom kontrolom onoga koji ih daje na tržište (...) Kad netko drugi proizvodi za tebe, onda baš i nemaš potpunu kontrolu", istaknuo je Đurđina.
Potrošači, primjerice, ne znaju da se Podravkina gotova jela za mirkovalke proizvode u Francuskoj, Eva tune u Španjolskoj, a pečene paprike u Bugarskoj.