Lektira pomaže pri stvaranju kritičkog mišljenja, razumijevanja svijeta oko sebe i okolnosti koje se stalno ponavljaju, nekakvoj općoj kulturi, proširenju vokabulara, te se koristi (ili smo je barem mi koristili) kako bi vidjeli na primjeru karakteristike razdoblja povijesti književnosti i razlike između pojedinih razdoblja.
Slažem se opet da dosta toga ovisi o profesoru. Naša je profesorica iz hrvatskog uredno iz lektire izbacila sve osim onoga što je bilo u katalogu za maturu, a onda i to pročistila tako što je procijenila za koje je lektire vjerojatnije da će se pojaviti u maturi (pa smo njih morali obavezno čitati) i za koje je manje vjerojatnije (pa smo njih samo temeljito obrađivali na satovima). Ostala su djela koja su stvarno bila važna za određena razdoblja i preko kojih se povijest književnosti mogla učiti, kao što sam rekla- karakteristike, razlike, posebnosti.
Nisam ni ja uživala u lektiri. Ja obožavam čitati, nemilo, i pročitat ću sve što mi se da- osim ako mi netko kaže 'moraš'. Nisam htjela čitati točno te knjige koje su bile na popisu jer ja nisam imala slobodu odabrati hoću li ili neću to pročitati, ali da mi je zgadilo čitanje do kraja- da je ikome koga poznajem zgadilo čitanje općenito, a ne samo knjige koje su forsirali- to nije.
