Kad sam ja bila mala
, vjeronauk je bio organiziran zadnji sat ili pretsat, i to za cijelu generaciju istodobno (npr. svi peti razredi ponedjeljak pretsat, svi šesti u utorak itd.), i svejedno je u svakoj grupi bilo možda max. 20 djece.
Vjeronauk se, koliko se sjećam (nisam pohađala, pa nisam više sigurna) održavao u kapelici pored škole, a ne u školi. (da se razumijemo, kapelica je bila tamo davno prije nego što je škola izgrađena pored nje, a ne obratno)
I mislim da je to bilo sasvim ok.
I u srednjoj školi smo imali vjeronauk tako zadnji sat i to za cijelu generaciju odjednom, isto nas je bilo jedno dvadesetak (u srednjoj školi sam jedno vrijeme išla na vjeronauk, iz znatiželje, a i da mi popravi prosjek
), samo se održavao u školi. Mada mislim da vjeronauku nije uopće mjesto u školi, ovo mi se ipak čini ok u usporedbi sa svim što je ovdje do sada napisano.
Držanje mise u školi mi zvuči suludo. Nemam ništa protiv mise kao takve, ali neka se održi u crkvi, pa tko želi neka ide. Ili neka se održi negdje na livadi ili bilo gdje osim u nekoj javnoj ustanovi. Neka me povjesničari isprave, ali koliko znam, crkva i država su se odvojile prije više stotina godina...
Onima koji se ovdje bore za "prava većine" tj. u nekom su strahu da će ih neboge manjine pregaziti i zasjeniti - nitko ne osporava prava katolika da ode na misu i blagoslovi kruh. Osobno mislim da je to lijep običaj, i baš je super što svatko tko hoće može otići u crkvu i sudjelovati. Svaki katolik ima pravo otići u svoju crkvu i tamo prakticirati svoju vjeru, kao što i neki pripadnik manjine ima pravo otići u neku drugu crkvu (pravoslavnu, baptističku...), džamiju, sinagogu, ili kamo već, i tamo prakticirati svoju vjeru. Ne vidim u čemu su tu prava manjina pretpostavljena pravima većine.
Da bi djeca u školi trebala dobiti neke osnove, upoznati bar veće religije u kratkim crtama, tu se slažem. O tome bi se moglo govoriti u višim razredima osnovne ili u srednjoj školi, u sklopu predmeta kao što su etika, sociologija, možda čak i povijest, zemljopis... Ali da u državnoj školi postoji predmet pod imenom "Rimokatolički vjeronauk" (bar se tako zvao u moje vrijeme), a da istovremeno ne postoje i predmeti koji se bave učenjem drugih vjera, to je, po mom mišljenju, apsurdno.