Znaci sto god netko pisao je nuzno istina, jer mi nismo u njihovoj kozi i nemamo njihovo iskustvo. Prema tome lazova nema?
Danasnja perspektiva za razliku od one lakovjerne je posljedica ne samo vise desetljeca bavljenja jogom (tu mozemo reci da je mana manjka vlastitog iskustva) vec i puno putovanja po indiji, upoznavanja raznih gurua, poznavanja interne povijesti yoganandinog pokreta i ucenika, drugih krija gurua, nekih od ljudi spominjanih u autobiografiji od strane trecih izvora unutar tradicija tih ljudi (poput Majstora Mahasaye, njegovog Ramakrishna Matha i njegovih izvora) i tako dalje.
Iz svega zakljucujem kako je sa vecinom takvih knjiga prica ista kao sa krscanskim hagiografijama, mjesanje stvarnosti i mistificiranih pricica za naivne sljedbenike.
Naravno to je samo procjena, ne iskljucujem da sam u krivu. No zanimljivo kako danas kada je pickin dim otici do takvih jogija takve stvari nitko ne vidja, da ih jogananda nije bas jako pokazvao, sve je jako "carobno i misticno" samo negdje drugdje, u nekim knjigama i pricama koje nikada niti ja niti nitko kojeg znam (a znam dosta ljudi iz tog miljea kao i hrpu indijaca ukljucujuci i one aktivne duhovnjake) nije u zivo vidio.
Rekoh sve je moguce, ali da u takvoj situaciji dajem vecu prednost mogucnosti da bilo koja prica moze biti istina samo zato sto je poeticna i inspirativna, a nema bas nekih realnih razloga da joj se vjeruje, bio bih prilicno naivan
A nadam se da je ta naivnost zavrsila sa ranim dvadesetima
