električni_zec kaže:
Nadam se da sam dobro zapamtio da je to bio on, kasnije sam ga viđao na TV, pa sam već pomislio da sam sve to sam iskonsruirao u glavi i povezao različite face...Jedan Čavar jest bio i rasturao je gitaru...
Vjerojatno je u meni bilo uprogramirano ono strahopoštovanje i velika očekivanja provincijskog dječarca prema ekipi iz metropola, bar se gradio takav stav. Poslije sam vidio iskustva urbanog života nisu uvijek prednost, a i meni to nije bilo prvo dugotrajnije izbivanje od kuće...
Sad kada sam pročitao ponovo svoj post i ovaj tvoj, vidim da sam najveća pičkica bio u stvari ja: prepadnuti stažo koji nit je tamo nit je vamo, nitko ga ne doživljava kao svoga, a kako su oficiri bili zadnji šupci, ja se ponašao kao i svaki drugi obični vojnik...
Moram pošteno priznat da su na obuci uvjeti života u šro bili znatno bolji od prosjeka: U Karlovcu su postojale četiri linije za hranu: pitomci s akademije, srednja vojna škola, šro, i posebna linija obična vojska. Spavaonice nisu bile pretrpane, učionice i bogata i moderna oprema za vježbu, izlazaka vani više nego love (ako izlaskom smatraš izlazak u grad gdje je i "plavac" bio promjena, civila nigdje).
Na obuci svi poručnici i kapetani bili nadrkani karijeristi, gazili su ljude za svoje poene, u prekomandi su oficiri imali nevjerojatnu sposobnost da nanjuše svaki teren ili vježbu i na vrijeme otvore bolovanje, pa smo uglavnom bauljali sami. Face i imena sam brzo (i namjerno) zaboravio, nisu bili likovi koji će imati bilo kakvu značajniju ulogu u vojsci, u sječanju mi ostaje samo jedan "bezbednjak" koji me konstantno proganjao, pozivao na razgovore, nudio piće. Bilo je vrijeme iredente, i albanci su im bili pod posebnom prismotrom. Samo metode su im bile tako dječje naivne da nisam mogao vjerovat da to čovjek, koji je kao specijalno obučen, ozbiljno govori. Naravno, i ja sam glumio mutavog idiota...
Brzo sam se uklopio u režim "samo da vrijeme teče"
evo, i o JNA pričam nakon dugo vremena, to je ljude obično tlačilo u razgovoru da sam davno osjetio da je suvišno to pričati ljudima koji su imali slična iskustva. Tako sam i masu stvari iz DR-a prešutio i potisnuo iz glave: imao sam i neslavnih, i nešto svijetlih trenutaka, ali mislim da sam se generalno bolje snašao i zbog iskustava iz JNA, i zbog situacije koja u čovjeku probudi ono što ni ne zna da ima, pa bilo dobro ili loše..
|