|
Hvala cicka, zanimljivo, ide na mlin o prodanim bojištima.
Teško se sporiti sa Bobetkom, no kolike je šanse imala Kostajnica? Koliko se dugo moglo oslanjati na cestu koja prolazi kroz srpska sela i ispod šumovitih brda na kojima caruju odmetnici, a s druge strane Une se cesta može lako nadzirati iz težeg naoružanja kojim oni nisu oskudjevali?
Bobetko je vjerovatno zato i želio probijanje puta preko brda u zaleđu (na tom području sjeverno od ceste Dubica-Kostajnica ima i hrvatskog stanovništva u selima Utolica, Timarci, Mračaj, Selište Kostajničko, Kostrići što je možda nevažan podatak za Rujan, no bi li naoružavanje tih sela recimo u Srpnju omogučilo alternativni put za Kostajnicu? )
Ako se već bacam u "šta bi bilo kad bi bilo" onda ću reči i da je po meni odmah u Srpnju trebalo utvrditi zajedno sa mjesnim stanovništvom Majur, Graboštane, Vedro polje i Stazu kod Sunje, naoružati hrvatsko stanovništvo u selu Stubalj i Mračaj (iako je to malo selo) i očistiti i osigurati Panjane i g. i d. Hrastovac.
S čime bi se taj veliki podhvat ostvario, s kojim snagama ? Pojma nemam. Sumnjam da je MUP Sisak imao dovoljno ljudstva, 120. brigada mislim da još nije formirana, samostalna bojna iz Siska je bila angažirana na prilazima Sisku i u Sunji, Petrinja je imala svoje probleme... možda neke snage iz ZG? Uglavnom obrana Kostajnice sa oslanjanjem samo na cestu Dubica-Kostajnica je iluzija, a isto tako je moguće da je u Rujnu bilo preteško preokrenuti tijek događaja.
Na isti su način pala i druga hrvatska mjesta na Banovini koja su također ovisili o jednoj cesti (Topusko, Dragotinci, Kraljevčani) i teško je danas nekog za to kriviti, pitanje je li postojala snaga koja je to mogla spriječiti.
Pozdrav
|