Hmm... teško pitanje. U svakom periodu je bilo i nekih loših stvari, a i dobrih. Ja imam nekakav stečeni imunitet na većinu emocija od tamo sredine puberteta.
Inače najsretniji sam uglavnom u onim trenucima između života, ono kad sjedneš pet minuta na klupu ispod breze dok čekaš red i buljiš s u prazno prema vrhu nebodera, brojiš katove i vidiš kaj su ljudi poviješali po prozorima, s glupim smješkom od uha do uha jer si skroz prazan i potpuno slobodan od banalnosti u tom trenu...
