Quote:
Jednostavko kaže:
Ne slažem se da ne poznajemo ono što ne iskusimo, a pogotovo da ne znamo o čemu pričamo. Znaju li policajci o čemu pričaju kad govore o kriminalu, ako sami nisu počinili kakvu kriminalnu radnju? Je li zločin nešto dobro ili loše? Moramo li postati zločinci da bismo to znali? Ili recimo demokracija. Otkud ljudi koji nikad nisu bili političari mogu izabrati dobre političare? Kad bismo se po tome ravnali onda bi pravo glasa trebalo dati samo bivšim političarima. Ima bezbroj takvih primjera. Najmanje 90% onoga što znamo nismo nikad iskusili.
|
ravnamo se prema moralu i moralnom kompasu, naravno. To je također iskustvena spoznaja, u ovom slučaju dobra i zla, temeljena na općeprihvaćenim normama.
Policajci znaju što je zlo na temelju moralnih normi, a onaj tko zlo čini ili je žrtva zla posjeduje osobnu skustvenu spoznaju.
Ovdje trenutačno ne pričamo o moralu nego o spoznavanju iskustvenim putem preko osobnih iskustva.
Zato tvrdim da zapravo nemamo pojma o čemu pričamo ako to nismo osobno iskusili. Možemo imati samo određeni stav o tome.
Iskustvo je ono što uvelike obogaćuje čovjeka. Naravno, ne možemo sve iskusiti, no možemo odabrati što ćemo iskusiti.
Štošta nam se i dogodi, pa iskusimo to htjeli-ne htjeli. I to je dio učenja. Nakon toga to znamo, dotad smo o tome samo imali stav ili mišljenje.
Poput zubobolje. Onaj kojeg nikad nije bolio zub, zapravo nema pojma što je zubobolja, no poznato mu je da je to bolno pa se trudi čuvati zube kako ne bi iskusio zubobolju.
Mentalne aktivnosi, učenje sadržaja, promišljanje o nečemu, zauzimanje stava o nečemu - sve je to ok - ali nije zamjena za iskustvo. To su po meni kruške i jabuke.
Uzmimo iskusnog i neiskusnog liječnika. Kojem bi radije povjerio svoj život i svoje zdravlje?