Quote:
Mrs.Sepsa kaže:
U braku sam vec nekoliko godina. Imamo i dijete. Moj glavni problem je sto sam poprilicno nesigurna. Imali smo uspone i padove, udaljavanja i zblizavanja. Trenutno smo u nekoj neutralnoj fazi, ali mene pere neki jaci osjecaj anksioznosti, negativnosti itd..
Moj muz je samozatajan tip koji nikada i vrlo rijetko iznosi svoje osjecaje, postupke, razmisljanja, pogotovo vezano uz svoj odnos prema meni. Doslovno nekad moram inicirati neki dublji razgovor,inace bismo zastranili. Nekako je dosta pasivan i kad se nagomilaju problemi (netrpeljivosti, rutine, svakodnevnice..), on to jednostavno pusti. Ja opet sve duboko prozivljavam. Sve me me dotice, gusim se u osjecajima,previranjima, imam promjene ponasanja u stilu- u jednom trenu sam povrijedjena njegovom hladnocom toliko da umirem iznutra, u drugom trenu zelim da on osjeti isto i onda se inatim i slicno. On inace cesto putuje i to je ono sto me turbo brine u zadnje vrijeme. Toliko da mislim da umisljam. Uzasno sam opterecena mislju da ce mu se netko svidjeti na tim putovanjima. Okruzen je mnostvom kolega i kolegica i biznis cvjeta, sve je super! Ne bojim se prevare (on nije taj tip), bojim se da bi mu se netko mogao svidjeti. I znam, to je samo projekcija moje silne nesigurnosti i slabe samosvijesti. I znam, moram raditi na sebi, naci nesto svoje, imati svoj zivot. A na neki nacin to sve imam, ali ne mogu razluciti koliko su ti moji odjecaji rezultat moje nesigurnosti, a koliko su rezultat njegovog nedovoljnog namirenja moje gladi za ljubavi i paznjom. Jer toga nekako nema. Jel normalno da me poneki njegovi bezazleni komentari na (dobar) izgled neke zene doslovno zabole, da me duboko povrijede (na pprimjer kad se u drustvu nesto tako komentira, pa i on da svoj prinos). Znam da ne zvuci kao normalno, ali mene upravo to i iritira, jer NE ZELIM to osjecati. Nisam ruzna, debela niti neuspjesna. Ali duboko u sebi sama sebi nisam dovoljno dobra. Sto sa mnom nije u redu?
|
Razilaženje u karakterima potiče tvoju duboku nesigurnost. Plašiš se biti ostavljena i strah te da se veze ne raspadne i ti ne ostaneš sama(izgubiš nešto vrijedno). Osjećaj ugroženosti te tjera u anksioznost, frustracije, ljubomoru. Ljutiš se na njega jer percipiraš da je on kriv za to kako se ti osjećaš, a nije, on je samo osoba kakava jest, ne možeš ga promjeniti.
Ti moraš pronaći način kako da iskomuniciraš strahove i probleme u vezi. Moraš pričati snjim i pokušati objasniti koliko ti je bitan temelj, sigurnost, za koju se možeš uhvatiti.
Moraš također raditi na prihvaćanju vaših različitosti, on nije preslik tebe niti će ikada biti onakav kakav se tebi apsolutno sviđa. Trebaš ga prihvatiti kao osobu, ali također i sebe izraziti kao osobu.
Anksioznost koju osjećaš normalna je za većinu veza u kojima nesiguran partner osjeća da gubi tlo pod nogama. Umjesto da se koncentriraš na emocije, koje su trenutno negativne, koncentriraj se na ono pozitivno u vašem odnosu, a vjerujem da toga ima jako mnogo. Ponekad jedan iskren razgovor i zagrljaj partnera nakon što izbaciš ono što te muči, a spomenut ću i sex zna jako dobro resetirati stvari da skužiš kako te partner voli bez obzira na različitosti kojima ti daješ preveliku pažnju jer se osjećaš jako nesigurno zbog toga. Ista je stvar i sa ljubomorom, koja može biti jaka, patološka iako partner ne mora biti ni za što kriv niti davati povoda, no ljubomorna osoba osjeća očaj zbog "potencijalnog gubitka".
Dakle, približiti se jedno drugome, pričati,provoditi vrijeme u razgovori koji će rasčistiti nesigurnosti i prihvatiti razlike, te se poševiti češće, moj topli savjet...i naravno prestati gajiti iluziju da će biti kao na početku veze, to je prošla priča, koncentrirajte se na ovu novu koju imate sada
