[Almorah]

I ja sam (bila) u slicnoj situaciji, rastala se prije tocno tjedan dana. I prije toga su me mucila ista pitanja (i jos uvijek me katkad muce) - hocu li nekoga naci, kako ce se dijete (10 mjeseci) uklopiti u sve to.
On je isto bio neodgovoran, sve sam radila sama, ali k tome me jos i posteno varao.
Anyway, kazu mi da sam sad puno smirenija i izgledam sretnije, jer ipak nisam suocena sa svakodnevnim zivciranjem zbog njegovog kretenskog ponasanja. I zaista mi se ne cini da mi je objektivno teze bez njega. Istina, mozda bi mi financijski bilo nesto lakse, jer sad placam sama racune itd. ali opet, on je trosio na svoje gluposti veliki dio love. Najveci mi je zapravo problem sto se ipak veci dio dana sama brinem za maloga, ustajanje po noci, igranje i to, a k tome i radim. Maloga cuva dadilja, a i starci mi ulete za cuvanje po potrebi plus za lovu.
Najvaznije mi je da vise nisam u onoj agoniji i neizvjesnosti i da se svakodnevno ne razocaravam. Ne mogu reci da je lako, ali ipak je bolje od toga da dobijem rak ili nesto od zivciranja. Prvih par mjeseci mi je bilo grozno, ali stvarno grozno, i sad se pitam kako sam to prezivjela.
Mislim da nije najpametnije da se petljas, to mora biti njena odluka, a ti je mozes podrzati u tome. Tesko je i s jednim djetetom, a kamoli s dva. Ipak, bolje sada nego za par godina, klinci razvijaju svoju licnost u najvecem dijelu do 6.godine pa bi kasnije mogli biti sjb. A i razvod im je najstresniji od 4. do 10.godine.
Ne znam, njihov odnos je njihov odnos, mozda tu ima i dobrih stvari. Ima puno neodgovornih frajera koji s vremenom odrastu.