|
Ksenija možeš ti to.
Meni su 3 ispita i diplomski ostali na samom početku trudnoće, a onda je došlo prvo tromjesečje i mučnine, pa mi nije padalo na pamet učiti, pa drugo tromjesečje u kojem sam organizirala svadbu, pa treće tromjesečje kad mi je trbuh bio ogroman i doktor prepisao mirovanje, pa ni to nije bilo vrijeme za učenje. Naravno, po malo mi se strah od ta tri ispita povećavao.
Eeee onda sam rodila i naravno, prvi mjeseci su mi proletjeli i nisam bila spremna ni na što drugo osim brige o bebi, a tjeskoba oko ispita mi je stvarala ogroman grč u želudcu pri samoj pomisli na njih. Onda sam nekako smogla snage i napokon se pojavila na faksu i otišla na konzultacije. Kad je bebonji bilo oko 7 mjeseci krenula sam s učenjem, a njega bih ostavila par sati na čuvanje baki. Bilo je čupavo jer mi je mozak bio na pola snage zbog neispavanosti, najave otkaza u firmi poslije povratka s porodiljnog, strke oko organizacije samog učenja (vozi bebejca, pa idi po njega, pakiraj sve, raspakiraj - više bi vremena potrošila na samu tu organizaciju i prijevoz nego na samo učenje). Ali krenula sam po malo, slavila na forumu kad je taj prvi ispit "pao". Nije bilo lako, bila sam i nervozna i svakakva jer mi je falilo vremena i onog mira, tišine i koncentiranosti za učenje kojeg sam imala prije bebe - ali kad sam se nekako uhvatila u koštac s knjigom postalo je i svojevrstan izazov. Ponovno me veselilo usvajati znanja i aktivirati moždane vijuge. Kad je bebe navršio godinu dana dala sam i posljednji ispit, diplomski obranila s njegovih 14 mjeseci (smajli koji briše znoj s čela).
Nema magičnog rješenja, ali možeš ti to!
|