Quote:
Rita kaže:
Ma to s emora od malena, tesko je tak nesto pocet pred kraj osnovne. U mom razredu smo imali jednu curu koja je i mentalno i fizicki bila u zaostatku i svi smo joj pomagali,jedva je prolazila razrede ali je i to nam je svima pomoglo da budemo tolerantnije osobe dalje u zivotu. Isto tak smo imali i dvije Romkinje koje smo isto uspjesno ubacili u nas kolektiv i bilo je sve OK. NEdo bog da je netko te cure krivo pogledao(od djece ili nastavnika),cijeli razred bi se digo na noge.
Sta toga vise nema?
|
ima, naravno da ima. pa i moje su cure svaka u svom razredu imale klince koji su se školovali po prilagođenom programu. svaki tjedan su se klinci (koji su sjedili s njim) izmjenjivali, tako da mu je svatko po jedan tjedan pomagao. starci su se od početka školovanja potrudili i klinci su fakat bili dobro socijalizirani i dobro prihvaćeni u razredu. na njihove rođendane su svi dolazili i svi su njih pozivali. i sve je bilo ok.
ali ovo je očito puno veći i teži problem - jer, koliko sam shvatila, ovo je dečku već 3. škola i baš u svakoj su ga maltretirali. hm, ne znam, ali čini mi se da problem nije samo adhd (uostalom, tu dijagnozu danas ima valjda svako četvrto dijete!). meni se čini da klincu treba pomoći (psihoterapijom? u lošijim fazama medikamentima?) kako bi se mogao i sam nositi sa svojom okolinom i kako bi bio dovoljno jak da se sam izbori za svoj status u razredu. ponavljam, pitanje je o čemu se sve točno radi.