ja kad sam krenula čitati Transurfing, prvi dio mi je bio najzahtjevniji, puno vremena mi je oduzeo. onda sam valjda imala aha moment, kad su stvari počele sjedati na svoje jesto, pa sam ostala 4 progutala
ali toliko toga ima da sam na pola zaboravila, pa si sad u knjižnici podignem dio da polako guštam. ali ono na što sam se naviknula da radim svaki dan jest osviještenost trenutka, radim afirmacije, slajdove kad god mogu. češće prepoznam val negativnih misli kad me uhvate i pokušavam se zaustaviti u tom negativizmu. nije lako ali se trudim