Quote:
Pavo B. kaže:
A evo i dokumenata s druge strane koji pokazuju o odlasku. Božo Sparožić, župnik župe Zavalje u Lici obavještava biskupa o vjernicima u župi koji su pobjegli u Bosnu. Godina je 1837. Radi se o župi u kojoj je tek oko 1200 katolika, a 57 ih je pobjeglo u Tursku u zadnjih 10-12 godina. Za većinu se bez problema može s druge strane naći u koja sela su došli.
Krenuvši od početka, Findrik je došao u Golubić, Marjanovići, Pleše, Veljače i Bujanovići u Žegar, Ivančići u Dobrenicu, itd. Sva ova naselja su o najbližoj okolici Bihaća. Logično je da ih je najviše odselilo u Žegar je jer selo 3km zračnom linijom od Zavalja.
http://s12.postimg.org/kqc11ginx/image.jpg
http://s12.postimg.org/ltw5df3b1/image.jpg
http://s12.postimg.org/7xnx1j725/image.jpg
Žagar, P. (2010). Tragom svetosti župe Zavalje. Čuntić-Petrinja. |
I ovo lijepo ocrtava što se tamo zbivalo. Crkvu i cijelo selo Turci spalili prije 1809. S obzirom da je župa ustanovljena 1793. znači da se na prijelazu stoljeća ratovalo. Pravoslavci, kad drže stražu, dižu dreku i ometaju misu. Pitam se što su još usput radili, s obzirom na ono od 41.-45. i 91.-95. Dobar dio prebjega bježi od vojske, ili kao dezerteri ili zato jer su zeznuli na straži ili zbog šverca. Većina prebjega su djeca koju su odvukli roditelji koji su nešto skrivili. Ima i jedan bijeg od očajnog siromaštva i dva zbog razvrata. Ništa od toga nije kolonizacija i odlazak u Tursku zbog ljudskih prava, sreće, blagostanja i zaštite pravne države.
Popis za Kupres jasno kaže da se glavnina "Dalmatinaca" doselila u 18. stoljeću (Gornji Kupres: obitelji: 42 u 18. i 42. u 19.; Donji Kupres: obitelji: 111 u 18. i 33 u 19. stoljeću), a iz onog što si priložio vidi se da čak i 1837. pucalo na granici. Nikakav mir, samo rat niskog intenziteta.