[Hlebyn]

Nepoznati kaže:

Zapravo bi bio veliki zaokret, jer je katolicizam najpoznatiji po celibatu svoje hijerarhije svećenstva.
Ako se dozvoli oženjenim muškarcima s hrpom djece da postanu svećenici, pa onda i biskupima i ostalima, što misliš, koliko će trebati vremena da celibatlije budu više rijetkost nego pravilo u ova moderna vremena?

Što ne bi bile i žene svećenice u katolicizmu? Celibatne ili ne.
Zašto papa Francek ne bi učinio i taj doskora nezamislivi potez?

Biskupi već teško.
Ako se i bude išlo u smjeru odustajanja od celibata, teško da će to ići dalje nego u pravoslavnim crkvama (gdje VISOKO svećenstvo također mora biti celibatno).

Ne razumijem se puno u teološke implikacije svega toga, ali tko bi išao dalje nego što to čine pravoslavne crkve, vjerojatno bi zaista morao nešto promijeniti i teološki, a ne samo disciplinski.

Ovo je idealno pitanje za pravoslavnog teologa: koje su kod njih teološke granice zasnivanja obitelji kod višeg svećenstva?

Pogotovo u svjetlu ovoga:

Hlebyn kaže:

Treba uočiti da to NIJE takav totalni preokret. Tj. ne bi bio, ako to zaista učine.
Jer ne radi se o teološkoj stvari, već više o stvari organizacije i dicipline.

To se najlakše shvati ako se uoči da je stav RKC da su pravoslavne crkve samo raskolničke (šizmatičke) ali ne i krivovjerne (heretičke). A u pravoslavnim crkvama samo više svećenstvo mora biti celibatno. (U tom smislu valja tumačiti novinarevu zabunu u prilično nesuvisloj rečenici u citiranom tekstu: "Predlaže da svećenici mogu postati oženjeni muškarci, ali ne i samci koji su se već zaredili." Valjda hoće reći da se neće moći ženiti oni koji su već primili određene sakramente, naime zaređenje. Na isti način je RKC u Velikoj Britaniji primala u svoje redove oženjene anglikanske svećenike koji su se razočarali u Anglikanskoj crkvi i odlučili prijeći u Rimokatoličku crkvu.)

Celibatno svećenstvo u RKC nije baš toliko staro svojstvo, nego tamo negdje od Cluny-skih reformi koje su se suprostavljale velikoj korupciji u RKC. Ta konkretna mjera, uvođenje celibata svećenika, imala je glavnu svrhu spriječiti da potomci svećenika razgrabe i razvuku crkvenu imovinu. Obratno, celibatno svećenstvo je više imovine gomilalo u korist crkvene organizacije. Sada je financijska kontrola neusporedivo jača nego u srednjem vijeku, tj. taj originalni razlog za celibat ne postoji već stoljećima.