Ako ih možete ignorirati, to je super. Izracionalizirate si da imaju nesretan život i da se samo iskaljuju na vama da im bude lakše, i idete dalje usprkos njihovim periodičnim žalcima.
Ja bih dobila čir na želucu pokušavajući prijeći preko toga mirno naprosto jer sam osvetoljubiva. I jer ne mislim da se ljudi kojima je teško u životu "liječe" ponižavajući druge. Nisu oni tužni i jadni već su pokvarene i zlobne individue koje uživaju u nanošenju patnje. Ja vjerujem u oko za oko i kunem se da bih se posvetila analiziranju svih njihovih slabosti tako da čim prije počnem ubadati gdje boli.
Prvi put kad sam osjetila to zadovoljstvo bilo je još u osnovnoj. Neki dečki su imali ružan nadimak za moje društvance; jednog dana jedan od njih mi se tako rugao dok je bio u društvu s drugim dječacima. Mali je imao težak slučaj akni i aparatić i nema šanse da sam to htjela propustiti. Onaj trenutak kad mu je sišao taj podli osmijeh s lica i kad je ušutio...
Kunem se, nema boljeg osjećaja nego kad vratiš nasilniku što je zaslužio.
Vi koje zlostavljaju na poslu, samo se prepustite. Ne mogu oni biti toliko maštovitiji od vas, vratiti im možete na milijun načina. I još jedan savjet, gledajte ih obavezno čvrsto u oči kad pričate s njima.
Frustrira me kad se ljudi ne brane nego trpe. Nisi bolji jer si istrpio. Samo si slabiji. I vrlo vjerojatno će vas prestati provocirati jednom kad stanete na zadnje noge i počnete vraćati. To su ljudi koji su vas odabrali jer djelujete bojažljivo i slabo, ne žele oni ravnopravan sukob. U suprotnom se pomirite s tim da im glumite boksačke vreće do daljnjeg.