[Disticha]

Dakle, ono što se meni događa već jako dugo, a tek sam toga postala svjesna je samosabotaža, šta god radila ili vodila kakav razgovor ja se sabotiram. U meni je duboko usađeno mišljenje da ja nisam dobra i da su svi drugi bolji i vrijedniji od mene. Tek sad kad malo bolje bogledam, vidim da sam isključivo ulazila u odnose koji bi mi potvrdili da sam loša i da na bolje ne smijem ni pomisliti odnosno da bolje niti ne zaslužujem. Podsvjesno sam birala i prijatelje s kojima bih bila u podređenom položaju. Shvatila sam i to, da ja, ne da nisam dopuštala sebi ispunjenje i najmanje svoje potrebe, nego sam ih toliko sabotirala da sam se pravila da moje potrebe ne postoje, a ako i postoje onda ja nisam tu da brinem o njima nego sam tu da brinem o potrebama drugih.

Kad sam upisala željeni fax počela sam se družiti s ljudima kojima je upisani fax bio zadnji na listi prioriteta, zanemarivali su svoje obveze,izlazili vani,pili te i ja s njima. Oni su svi završili ili su pri kraju ja sam još daleko od toga. I jutros sam sabotirala izlazak na ispit. Izlaske na ispit sabotiram već godinama.

Znam da u pozadini svega stoji odrastanje u problematičnoj obitelji koja se neadekvatno ponašala. Znam da osjećam negativne osjećaje prema sebi i to je tako otrovno i grozno. Znam da sam nesvjesno birala sve situacije i odnose koji bi mi to i potvrdili, oni koji bi se ponašali lijepe i dostojanstveno bih ili ja otjerala ili bi sami otišli. Trenutno sam svjesna svega na kognitivnoj razini, svjesna sam ovog strogog glasa u meni koji mi govori da ne vrijedim ništa i da sam loša, toliko je jak i glasan da ja potpuno vjerujem kako nisam dovoljno dobra. Već godinama sam blokirana od kronične sabotaže ali također svjesna da ne mogu više ovako. Želim promijeniti ovo negativno mišljenje o sebi koje mi ubija svaku volju za normalnim životom. Ne želim se više osjećati sigurno u situacijama gdje mogu sebe sabotirati, ne želim više osjećati neprijateljstvo prema samoj sebi.

Ako tko ima kakav savjet, bila bih uistinu zahvalna.