Ipak cu od sutra pisati, danas sam na novoj kutiji pilulica, pa im moram dati vremena da pocnu djelovati (veci je problem sto nisam vagala sve sto sam danas pojela). Ja i odokativnom metodom mrsavim. Recimo, jedan srednji luk je (ociscen) 150 g i sad luk vise ne moram vagati, dok mi ne dodje pod ruke neki jako mali ili jako velik. Najveci problem je kad kuham za dragog i sebe, pa moram procijeniti koliko ukupne kolicine jela sam pojela. Ili kad pecem kolace. Ako je okrugli kolac, treba mi kutomjer
Pisala sam od 31.08. pa do kraja 2007., ali nije pomagalo kad bih pisala na papir i onda jednom tjedno prebacivala u Excel i racunala. U tim zadnjim tjednima, kad sam bila iscrpljena od posla, uspjela sam podici prosjek na 1876 kCal na dan. Poslije sam bila na putu i bila sam sretna kad bih negdje nasla nesto vegansko za pojesti, nisam razmisljala o kalorijama. Inace kad jedem vani namjerno malo pretjeram s ocjenom kaloricnosti hrane, bolje to nego da napisem manje. Moram se sad disciplinirati i pisati svaki dan (i kuhati svaki dan jer kad ne kuham odem u piteriju, pojedem 200g krumpiruse s previse ulja i ode dijeta).
Davno, 2001. godine, uspjela sam biti 45 dana na prosjecno 1250 kCal, sto je manje od mog bazalnog metabolizma. Kasnije sam se udebljala na vise nego sto sam imala prije dijete. Ne bih to nikome preporucila.