Jedna Lenjinova ideološko-filozofska rasprava, kojoj se ne sjećam naziva. Rekao sam sam sebi: ma idem to pročitati kud puklo da puklo; trudio sam se neizmjerno; proplakao gorko od muke žvačući te nebuloze; potpuno skršen odustao na 40-oj strani.
Još me i sad podilazi jeza kad se sjetim tih patnji. Prestrašno. Pretužno.
__________________
Pallas: Dakle, plod koji je do tada mrtav, prolaskom kroz porođajni kanal - čudesno oživi? Sljedeći dalje ovu logiku, po tebi je spolno udo čovjek. Čim prođe preko malih usana... Zanimljivo.
|