Quote:
Liburn kaže:
Npr. akadizam -takati- iliti taknuti. U ćakavici je takati, ne taknuti. Ima toga dosta. Šutnja čak i nije sašuvana u istom obliku ako je riječ o asutini, odnosno sutini nakon latinizacije. Moguće je da je u pitanju riječ koja je postajala u nekoliko susjednih jezika, možda donekle i srodnih ili u direktnom kontaktu (etrušćanski - liburnski), a čije porijeklo dolazi iz starijih I-E jezika iz Male Azije. Tako raširena riječ bi dislocirana lako prešla u korijen -ćut- u govoru, a bliže Liburniji bi ostalo -sut- odnosno -šut-.
|
Bit je u sljedećem: u slavenskim jezicima postoji i -nuti i -ati.
Recimo ovdje:
http://bos.zrc-sazu.si/sskj.html možeš vidjeti da takati postoji i u slovenskom. Kao i mnoge druge čakavske riječi, riječ je samo o tome da su slovenski i čakavski očuvali starije stanje, a štokavski je neke stvari promijenio.
Slučajna podudarnost ne znači ništa, ako ostaje izoliran slučaj.
Sljedeći problem je da prije 2000 godina ono šutnja nije bilo šutnja, već se drugačije izgovaralo. Naime, nekadašnji glasovi u, ū i ou su se ovako razvili:
praslav. > staroslav. > sada
u > ъ > a
ū > y > i
ou > u > u
Više o tome npr. ovdje:
http://en.wikipedia.org/wiki/Proto-Slavic
Dakle, to nekad nije bilo u, već ou ili što već drugo. Naravno, moguće je da je
šutnja uzeta kasnije, da nije prošla ovaj razvoj.
Ali to ostavlja još veći problem. Ovo -nja je čisti slavenski sufiks, kao šetnja, smetnja, ljutnja itd. Te riječi nisu posuđene, već izvedene iz glagola šetati, smetati, ljutiti. Dakle, treba uspoređivati osnovu glagola: šut- i asutina. Sada djelomična podudarnost izgleda još manje uvjerljiva.
Za kraj, vrijedi pročitati ovo:
http://www.zompist.com/chance.htm