Mislim da ti je to prava odluka.
Bez obzira koliko vremena mogla posvetiti uchinit cesh krasnu stvar i za tu djechicu ali i za sebe, vidjet cesh.
Ja sam najprije volontirala na sos telefonu... ali jednostavno, nisam za to imala dovoljno snage, sve sam probleme nosila kuci i poslije nocu plakala od nemoci nad nekim sudbinama...
A onda sam se prijavila u Dom za nezbrinutu djecu predshkolskog uzrasta.
Ogromno je zadovoljstvo koje chovjeka ispuni nakon nekoliko sati provedenih s tom djecom
Odi na razgovor, necesh pogrijeshiti
