Naslov izvorno glasi Društvo "bez žena" - psihologija, socijalizacija, norme u islamskim društvima.
colbert
Momentalno mi ne pada na pamet neki pametniji
naslov ali želio bih da ovdje razglabavmo primarno o konzervatvinim (da ne kažem neku grublju riječ) muslimanskim društvima u kojima su muškarci i žene strogo odvojeni.
Gdje muškarci imaju kontakt jedino sam majkom/sestrom a žene sa mužem/bratom... gdje ne postoje zajedničke škole, kafići u koje zalaze i žene, disko klubovi su potpuna nepoznanica, čak ni razgovor na cesti sa ženom koja nije iz užeg kruga obitelji nije dozvoljen...
Na ovo me ponukala priča mojeg prijatelja koji se vratio iz Afganistana i kaže da je maltene prva stvar koju su im tamo rekli da je u kontaktu sa lokalnim stanovništvom (primarno se misli na muškarce naravno jer s ženama i ne mogu stupiti u kontakt) jako paze na to da ne spominju žene, u bilo kojem kontekstu, isto tako bilo kakav razgovor, čak i u šali, o sexualnosti nije nimalo poželjan, pak štoviše smatra se uvredom.
Nadalje, zabranjeno je pitati "kako vaša supruga" čak i "kako su vaše kćeri"... i to se smatra uvredom. U razgovoru, a time možemo reći da praktički ni u društvu kao takvom, žene kao da ni ne postoje.
OK, nije u svim muslimanskim zemaljam tako (Turska, Sirija, Jordan...) ali u nekima bome je (Saudijska Arabija, Emirati, Afganistan, Iran, dijelovi Pakistana, Sudan...)
Osobno potpuno mi je nezamislivo takvo okružje, takva kultura, take društvene norme... koliko to utječen na psihu pojedinca, na njegove stavove kad su muškarci gotovo uvijek okruženi samo muškarcima a žene ženama, kad ne postoji gotovo nikakva interakcija-osim na relaciji majka/sestra/supruga i otac/brat/suprug, gdje nema izlazaka, druženja, prijateljstva, veza i vezica...