Quote:
joe enter kaže:
Ali nema veze bitno je da dalmatski jezik postoji i da Dalmati su opstali još od Dioklecijana.
Šta bi rekli na to Mezijci iz današnje Srbije baš se pitam?! , jer je i njima Konstatnin Veliki kao Dioklecijan Dalmatima ostavio u amanet da čuvaju jezik roda svoga , mezijski im voljeni.
|
Koji si ti hibrid ljudskog postojanja
bitno je da dalmatski jezik postoji i da Dalmati su opstali još od Dioklecijana.
- ovdje je bitno da ti nemaš pojma o čemu govoriš. U vrijeme Dioklecijana ilirski Delmati više nisu Delmati sa ilirskim delmatskim jezikom, nego govore neki svoj vulgaro-latinski. Dalmato-romanski jezik o kojem je ovdje riječ tad još ne postoji jer je to romanski jezik, a romanski jezici nastaju tek nakon kasne antike i raspada rimskog carstva, možemo reći da sigurno postoje u ranom srednjem vijeku. Npr. jedna bitna fonetska promjena, bitna za romanske jezike, izgovor pisanog J se u svim romanskim jezicima dešava negdje u cca 6. ili 7. st. Da je Dioklecijan čuo dalmato-romanski okretao bi se u grobu i ne bi protjerivao samo kršćane!
- bitno je i da je taj jezik u izoglosama, čak i u frazama sačuvan isključivo u čakavici, najstarijem i originalnom jeziku starih Hrvata.
Šta bi rekli na to Mezijci iz današnje Srbije baš se pitam
- Mezijci iz današnje Srbije? Jel su to oni što idu meziti na grob? U Dalmaciji bi se takav običaj smatrao bogohuljenjem i oskvrnućem groba. Al slušaj, to ti je tako, Delmati, Dalmatinci itd su se uvik pokapali u grobove, tj. pod tumule, još iz Neolitika, Mezijci su se spaljivali, valjda su pokrštavanjem prešli na pokapanje i odmah im je zidani grob ličio na kuću pa opanak hop cup meze harmonika šljiva