Meni se čini da u vašem slučaju nije pušenje to što ubija brak.
Nešto je tu škripilo i prije, a pušenje je to samo iskristaliziralo.
Ljudi koji se vole i poštuju i koji imaju volje popraviti odnos, ne reagiraju ni kao ti ni kao ona.
Prvo ta famozna zabrana pušenja u kući. Ja sam nepušač i jasno mi je s te strane sve što pišeš, ali koncept ZABRANE odrasloj osobi, k tome partnerici, mi je skroz stran i odbojan. Patronizirajuć. Jesi li uopće ikad s njom ozbiljno porazgovarao, pokušao shvatiti razlog zbog kojeg je počela pušiti, što njoj to predstavlja i kako se osjeća kada ne zapali. Jesi li ikad pokušao biti potpora, a ne joj zabranjivati i inatiti se time da odbijaš intimnost, pa ti bude žao što si pogazio riječ i ipak se poseksao.
Prepostavljam da je riječ koju si pregazio bila ucjena?
S druge strane ona-da ima ikakvu želju popraviti stvar, potrudila bi se barem sat-dva dnevno ne osjetiti se na cigarete. Pred spavanje, kad završi sa zadnjom cigaretom, opere kosu, obuče čistu pidžamu/rublje, opere zube i ispere usta vodicom. Ako zna da tebi to toliko smeta (a zna), uz malo dobre volje može itekako minimalizirati miris i okus cigarete na sebi. Ok, ne stalno, ali ni ne treba stalno, dovoljno je da joj je želja za tobom i blizinom jača od cigarete tih sat, dva, tri dnevno. Očito nije, to je isto simptomatično.
Itd. itd.
Opiši nam bolje vaš odnos PRIJE famoznog početka pušenja. Možda time i ti shvatiš neke stvari.