Quote:
dire Dawn kaže:
Svjesna sam da vam je bitno da se možete jebavat, ali iz mog iskustva je situacija drugačija.
Sad sam u poprilično lošoj fazi i seks mi je zadnja stvar na pameti. Jebeš jebanje ako ja ne mogu pregurat dan bez da barem dva-tri puta ne pomislim kako bi fakat bilo lakše da sam mrtva  .
Ne kažem da seks nije bitan, ne kažem da biti seksualno aktivan ne pomaže, ali postoje ljudi kojima je libido smanjem čistim napretkom bolesti/stanja i da to ne mora biti nužno povezan s tabletama.
Dok sam bila na onoj famoznoj pogođenoj terapiji, dok sam bila sretna i vesela, imala sam seksualnu želju puno jače nego kad sam loše, a bez tableta. Zar vam nije palo na pamet da vam se ne jebe zato što ste depresivni, a ne zato što pijete tablete?
I bit ću dovoljno bezobrazna, pa reći da ako vam je seks još uvijek važniji od toga da se osjećate bolje onda se ustvari ne osjećate ni upola loše koliko mislite da vam je. Nešto u stilu onog što je Azzura rekla.  |
Bas mi je to palo na pamet, posebno kada govore o trajnim poremecajima libida dugo nakon prestanka uzimanja AD-a, a sa obzirom da je isto moguci simptom i same depresije. Vrlo moguce kako se radi o pogresnom povezivanju i stvaranju laznih uzrocno-posljedinih veza.
Al opet tko zna, mgu biti i u pravu. Zato je vrlo nezahvalno traziti i djeliti savete na ovakvim mjestima i bazirane na anegdotalnim primjerima i tesko je o icemu suvislo raspravljati.
Jos jedan razlog je sto ljudi sa negativnim iskustvima (ili sa sklonosti prenapuhavanju) imaju puno vise potrebe javno i glsno govoriti o tome od onih kojima je sve OK, koji se bave svijim poslom i nemaju motivaciju/potrebu raspravljat uokolo.
Vecina nas ovdje nema dovoljno perspektive kakva dolazi bilo iz iskustva psihijatra u radu sa velikim brojem klijenata bilo iz istrazivanja i jasnije statisticke slike prosjecne reakcije na nesto.
Naravno ima i tu svega, interesa farmacijske industrije itd, ali vjerojatno je utjecaj toga bitno manji od subjektivnosti ogranicenih osobnih iskustava prosaranih predrasudama.