Quote:
linaxx kaže:
Teške su to životne situacije, moj tatek je također teško,teško bolestan ima rak pluća saznali smo za to 2008 g u 7 mj prognoza doktora je bila da mu ostaju još 2-3 tjedna života.Ja sam svoju svadbu već dogovorila u 01.2008 godine restoran,muziku i bend. Nisam znala što da napravim ; bila sam očajna...
U tim trenutcima nije mi uopće bila bitna svadba niti novci koje sam uložila u sve to , htjela sam odustati 100 puta.Ali nisam smjela , znala sam da bi mu s tim pokazala da je došao kraj ; ne daj Bože da je pomislio da smo odustali od njega i pokopali ga prije vremena.Moja svadba je 16.05.2009 moj otac je još uvijek živ ; kopamo rukama i nogama za svaku minutu njegova života ...
Baš prije 2-3 tjedna mi je rekao ako se desi ono najgore "da nisi ni slučajno otkaza svadbu bio bi jako nesretan i tužan da to napraviš" .Moj odgovor je bio : " pametnije je tebi da razmišljaš kako ćeš živjeti i proživjeti moju svadbu i nek ti bude jasno da bez tebe te iste svadbe neće ni biti".
Moram priznati da sam u njegovim okama vidjela strah, sreću ,tugu, nemir, ljubav ma beš sve ali nije izustio niti riječi....
Eto drage moje svadba je za 2 tjedna ovaj vikend mi je djevojačka , tata je doma, u ponedeljak ide na kemo od čeg se jako loše osjeća ali imam osjeća da ga upravo moja svadba i sve oko toga još drži na životu jel mu je bitno da njegova ćerkana bude sretna i kako on kaže " STAT ĆE I GORA I VODA KAD TE BUDEM UDAVAO"
Prije sam jako često pisala postove i planirala vančanje a od kad se razbolio više ne ... nisu mi bitne sitnice bitna mi je zrak koji ja i moja obitelj udišemo.
Sad Vas samo redovito čitam i uživam u Vašim postovima ...
P.S : ništa nije crno niti bijelo... nikoga netreba osuđivati...treba samo biti toleratntan i pokušati razumjeti i to je sve...
Tko zna što me čeka sutra to je opaka bolest ali da se desi ono najgore znam da svadbe nebi bilo ...
|
ljubi svaka ti cast na takvom optimizmu i zapamti da je najvaznije postovati tatinu zelju ...
moj je tata umro prije par godina i to dva dana prije nove godine ,ja nikad necu zaboravit rijeci moje mame kad je mog brata tada 18 godisnjaka doslovno natjerala da ode sa prijateljima slavit novu godinu rekla je : sta mislis sta bi ti sad otac napravio da te vidi u takvom stanju radi necega na sto nemozes utjecati ....i danas kad sam odraslija shvacam svaku njenu rijec ...zivot mora ici dalje a znam da oni koji su otisli se nebi slozili da stopiramo svoje zivote ...
ali eto ja imam drugi problem:
dakle moj dragi je sinjanin tocnije iz jednog malog sela pokraj sinja i prije 3 dana je umro jedan covjek u selu ( 83 godine star i bolestan) ,on mm dode neka treca rodbina ali kako su kuca do kuce cine se puno bliskiji ....e sad tu tragediji nije kraj najbolji prijatelj od covjeka koji je umro ( koji isto ima 83 godine ,rodili su se upar dana razlike davne ....ono kao braca ) zapeo da se hoce oprostit od pokojnika i naravno ude u sobu i kad ga vidi onesvisti se i slomije kuk ...e sad stvarno da nije tragicno fakat bi bilo smjesno ....
taj drugi covjek upadne u komu i sad lezi u komi i odbrojavaju mu minute ...
krajna linija je :
NA MOM PIRU ( KOD MLADOZENJE DOMA JER JA ISTO KRECEM IZ NJEGOVE KUCE ) NESMI BIT VESELJA ...MUZIKE ITD ....PA JEL TO VAMA NORMALNO ...
mislim ok ono da je stvarno neka tragedija da su mladi ljudi u pitanju ja bi prva sve to ukinula ali come on ono......
da tragedija bude veca taj stari koji je u komi isto je neki rod mom buducem i on je unazad 10 godina kad je mom buducem umrala baba a on je zenio kcer iz postovanja prema njima zabranio veselje kod mladenke ....
POMAGAJTE JER JA SAM PRED SLOMOM