Quote:
Stu Griffin kaže:
Nisam uopce znala gdje bih smjestila temu...
Ova pjesma sam ja i moj zivot...
Konstantin Simonov
"Čekaj me"
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku....
|
Oprosti, ali ova pjesma pokazuje da i ti imaš (o, itekako) sklonosti mazohizmu. Osim ako nisi pisala nakon popijene pola litre neke teške žestice.
Ufff, vaš život (ne samo zajednički, nego i pojedinačni) je na stand by-u, i to (pre)dugo. S tim da ti, kao, imaš neku viziju da nešto treba učiniti, pa i konkretne planove koji se onda, izjalove jer tvom dragom, sorry na grubosti, krvari iz nosa.
A oboje ste između 30 i 40 godina. Ajme.
30 i 40 godina. Ljudi su toj dobi čuda stvarali, a tvoj dragi nemre prerezat pupčanu vrpcu. Bar ne bez stručne pomoći.
Bojim se da nisi ni ti daleko od toga da potones u to nezdravo stanje (bivanja, ali i razmišljanja). Poistovjećuješ se s pjesmom Čekaj me i proglašavaš je naslovnom temom tvog života.
Odamakni se od toga. Proglasi pauzu za razmišljanje i sabiranje. Sjedi u miru, sama sa sobom i vidi kako ljudi žive svoje živote, a kako vi živite svoj. Pusti njega da razmisli i sabere se.
Nakon toga poduzmite nešto, ako želite zajednički živjeti. Suočite se sa zmajoglavim roditeljima, pa što i da ga razbaštine.
Negdje sam pročitala da nemreš prijeć rijeku ako sjediš i gledaš u nju.