Pogledaj jedan post
Old 13.06.2006., 11:39   #12
ne bih rekao neshvatljivo. i kod ove bolesti je jako vazna edukacija. do nedavno su ljudi suikanirali aids bolesnike jer nisu znali oblike prijenosa. ok, mi smo ocito posebna selendra ako se prisjetimo onih curica s kojima nitko nije htio ici u razred,.

e sad, ljudima nije neshvatljivo kad se nekome cijedi s ruku, oni misle da razumiju!!! misle da je tu osobu necega strah, dda je pod ogromnim stresom...i td.

tu je ta stigma hiperhidroticara, svijet od njih an kraju napravi ludake pa se oni pocni ponasat kao ludaci. to je trenutno moj najveci problem. ne sami znoj jer ako imas dovoljno novaca nije bed bacit majce u smece, ili kupit nove tenisxice svakih mjesec dana. ako imas supka i 10000 dolara odes i napravis operaciju, evo kazu da se radi i u europi. cak sam uspio i prihvatit bolest kao takvu, zivjet s njom iako pizdim sve cesce i imam problema u socijalnim kontaktima kao i fizickih pri oznojenju - peckanje, trnci i slicno. sve je to jako frustrirajjuce pa sam trenutno na antidepresivima po nalogu mog psihijatra.

inace, i psihijatri misle ovako >>
to su mi napisali 2003 godine na rebru >>>>


naglasenu anxioznost ispiotanik reducira u somatskoj formi

pa kravo glupa, upravo je obratno...

znojim se ko svinja i od toga sam zivcan i p[adam u depru.

no, nije bitno.

ljudi moji, vazno je da ne skrivate fleke, nek se vide, neka misle sto zele.
ako nastavite sa skrivanjem, dfogodit ce vams e sto i meni, teskla depra, jer to je nesto sto se ne moze sakriti!!!



doduse ja sam imao i fazu pretjeranpog exponiranja hiperhidroze, pa bih svakom s kim sam se rukovao objasnjavapo da sui mi ruke mokre i zasto, sto je bilo u najmanju ruku debilno i cudno..

na kraju sam poceo ic na zivce i frendovima sda stalnbim zaljenjem pa sam se osjecao jako sam.

trenutno mi je nbajvecui problem ta depra u koju sam upao kad sam se prije par godina ispisao s faxa. nisam ga dakle zavrsio pa nemam bog zna sto raditi za neku stimulativnu i normalnu paru pa je to opet zacarani krug samozaljenja i nepomicnosti i zaglavljenosti u problemu.

al onda od frendova i 0biteljhi slusam >>> pa sam si si kriv, ko ti kriv i slicnop.

moj izbor zanimanja je uvelike suzen,

dakle, ako me zanima elektrika , mogu zaboraviti.

ako me zanima bilo kakav rad s papirima , ekonomija, marketing-- gdje se radi tako da ja stojim ili sjedim za stolom i moram nesto raditi rukaama dok me drugi gledaju JAKO BLIZU MENI, to sve odpada, dalkle, ostaje mi posao u kojemsam sam, nisam okruzen ljudima i td. a ako jos k tome nemas fax, mos se jebat.

i tak.
za popizdit.
al kaj se moze.







Quote:
november kaže:
a i nije bas lako za druge..ne mozes znat kako je kad cijelo vrijeme moras pazit kak ces se obuc,gdje i s kim ides negdje..da li se ides negdje rukovati..to je grozno..stalno skrivanje fleka na majici i stalno mokre ruke makar kad samo ides nekom nesto dodat..najgore je s malim predmetima..onda MORAS dotaknut tdoticnog..ma ugl.grozno a za ostale ljude neshvatljivo..
lamador is offline  
Odgovori s citatom