[Trillian]

Baan Dar kaže:
Samo jedna napomena o tom tzv. 'talentu' i o profesorima u muzičkoj školi. Mama me u prvi razred osnovne muzičke upisala jedva, recimo preko veze, i morao sam prihvatiti instrument za koji nije bilo previše interesa, jer mi je 'profesorica' na prijemnom ustanovila da 'nemam sluha'. Kao potvrdu toga da nemam sluha, ta ista profesorica mi je u prvom razredu zaključila tricu iz solfeggia, dok su svi ostali imali četiri ili pet. Nakon šest godina osnovne muzičke, iz tog cijelog razreda samo je jedan učenik upisao srednju glazbenu školu, i tijekom sva četiri razreda i na maturi imao odličan iz solfeggia. Pogađate, ja. (istina, profesorica u srednjoj nije bila ona ista iz osnovne, da je ostala ista moguće je da bi ocjene bile drugačije)

Čovjek 'nema sluha' za glazbu jedino ako mu je slušni aparat fizički oštećen. Kao i sve ostalo, sluh se poboljšava vježbom.

Najbitnija zamjerka koju ja imam na sustav glazbenog odgoja u Hrvatskoj je taj da profesori u pravilu ne uče djecu da vole glazbu. Kad netko iskreno zavoli glazbu, nije mu teško sjest i vježbat i po šest i više sati dnevno. A kad netko toliko vježba, nema tog 'nedostatka sluha' koji neće uspjet svladat.

Možda najvažnije, vrijednost i korist sviranja prelazi granice same glazbe. Jedna stvar koju sam ja u potpunosti shvatio i prihvatio: koliko vježbaš, toliko dobro sviraš. A kasnije sam shvatio da to vrijedi i za ostala područja ljudskog života.

Primijeti da baš iz tog razloga nigdje nisam spomenula sluh nego talent! Netko jednostavno nije talentiran za glazbu! A moraš priznat da rijetko koji klinac od šest, sedam godina želi vježbati svaki dan! To ipak dođe malo kasnije.