Quote:
ankka25 kaže:
Nisam "bomba" ali dobro izgledam, visoka sam, vitka, držim do sebe...imam 32 godine. Prohodali smo kad sam imala 16, on 22. Tad je radio kao prodavač namještaja, bila sam zaljubljena do neba i uopće nisam na to gledala niti sada gledam. S 22 godine sam ostala trudna. Moji roditelji su nam dali kuću napravljenu do krova + stolarija, ostalo sam dignula kredit jer radim u državnoj službi i evo već ga 10 godina odplačujem. Pokušao je otvoriti firmu za izradu namještaja, nije išlo....sad u fušu radi namještaj.
Zašto spavamo u odvojenim krevetima? Ne znam.... zato što si navečer nemamo kaj reč. On gleda serije s neta ja čitam knjigu... Odvojeni smo jer ni on ne želi biti samnom a očito ni ja s njim. Toliko puta sam mu popustila ali ovaj put mi je voda došla do grla, stvarno mi se više neda!!Spavamo nekad i u bračnom, al svako na svojoj strani postelje. Ne znam više kaj bi rekla...nisam ni ja cvijeće al tolko sam do sad imala sranja u životu i nikada u pravom smislu riječi nije bio tu za mene. Sve sam ignorirala. U zadnje vrijeme vidim da me muškarci primječuju, da sam im lijepa, simpatična...To me nije kao drolju navelo da se idem jeb...okolo ali stvarno sam se zapitala zašto pobogu to ne mogu imati kod kuće? Zašto je tom čovjeku postalo svejedno? I zašto ne kaže što ga muči? Zašto se malo ne potrudi, treba mi tako malo....Al uvenula sam...ne zaljeva me već godinama. Nije stvar ni u materijalnom, dobro zaradim da možemo živjeti, njemu kapne tu i tamo i super al on ništa i nigdje ne želi raditi samnom. Danas sam se probudila, nahranila djecu, otišla sama po špeceraj,vratila se, skuhala ručak, pospremila kuću....On je tu nešto prčkao po garaži...nismo razmijenili 3 riječi. Ma mogla bi do prekosutra....
|
za pocetak nadi frendicu i pocni se druziti s njom u svoje sl. vrijeme.
Idi kod roditelja, i pocni si dane planirati.
Vjerujem da ce ti to pomoci za sljedeci korak .
Ne brini doci ce samo od sebe.