Živim s jednim, bratom, na moju sreću još samo kratko vrijeme. No, za razliku od tebe, on se nije iz toga izvukao niti sam, niti svojom željom, i dalje tlači sve oko sebe i u biti smatram da je pitanje vremena kada će mu opet primarni interes biti bijeli prah.
Upravo iz tog razloga moram reći da ne bih mogla živjeti sa bivšim narkomanom. Prevelik je u meni strah, obzirom na ono što smo moja obitelj i ja proživjeli i još proživaljavamo. Nakon 8 godina torture ...
No, slažem se sa komentarom od ranije - probaj ne brzati sa priznanjem o svojoj prošlosti, pusti nekome koga upoznaješ da te bolje upozna, da shvati da je droga iza tebe, da vidi imaš sređen život, da radiš za sebe, da gradiš nešto. U krajnjoj liniji svi mi negdje kiksamo. Pitanje je gdje i kako to kasnije sredimo. Kako bilo, želim ti puno sreće
