A da, zaboravih napomenuti da smo ga u par navrata (kad skužiš da se baš inati, a ne da je tužan ili nesretan zbog nečega) i muž i ja totalno izignorirali. Dijete prvo bilo zbunjeno, onda nesretno (meni srce pucalo kad bi ga takvog vidjela, ali nekad treba biti nepopustljiv) i onda ga uzmeš u krilo i fino popričaš - "vidiš da nema smisla plakati oko toga, sve se da riješiti bez suza, jel`da da je glupo plakati, plače se kad si tužan, nesretan, kad nešto boli" i sl.
Eh, sad kad se toga sjetim, lako mi je sad dijeliti savjete...
|