|
jasno mi je sve to. sva ta teorija i to sve, sa svime sam itekako upoznata. i sama sam po svoj struci vrlo slična psihoterapeutu, a možda čak i to jednog dana. na jeziku sam jako vješta, al kad trebam pomoći sebi kao da to ništa ne vrijedi. vjerujem da mi fali ta podrška od strane drugih koju ja besprijekorno pružam drugima. no opet, emocije su me počele frcati u zadnje vrijeme sto na sat, stalno mogu plakati i odjednom savršeno sam osjetljiva na sve vrste problema drugih ljudi? takva po prirodi ili je i to simptom?
|