Pogledaj jedan post
Old 25.07.2004., 02:22   #15
~(13)~

Tog dana jesen je djelovala mladoliko, a svoje kapi još nije dala iz bezbojne zalediti u bijelosnježnu boju. Vjetar je na svom putovanju prema staroslavenskim državama prolazio baš našim gradom i činilo se kako je u žurbi, jer ljudi su vani dizali okovratnike njemu u pozdrav, a ruke sve dublje gurali u džepove. Mi unutra smo samo promatrali putnika u žurbi prema Istoku i tješili se u nadi kako nije odlučio ostati na nekoj od kasnih predstava mnogih ulica Zagreba.
U dvorani nije bilo hladno, da se razumijemo, uz Nju sam se tiskao više iz lopovskih pobuda. Kosu sam joj htio osjetiti, je li još mekana kao i prije? I mirise sam njene htio razasuti po svojoj odjeći, no nisu se vragolani tako lako puštali iz njenih odaja. Bilo joj je dosadno i slikala je na malom papiriću jednu sliku... Meni, nadam se? U toj silnoj ljubavi, nikada nisam stigao vidjeti njene slike, a u potkrovlju njene sobe bio sam nekoliko puta. Dođe mi žao svih oslikanih platna na čijim se bojama niti jednom nisam odmorio...
Tja dobro, više mi dođe žao nekih drugih stvari, al' ajde...
A ovu čudnu sliku, čudnih lica i očiju slikala je s kosom sitno isprepomiješanom s mojom, a rukicom nježno naslonjenom na moje bedro i tko zna s čime sve naslonjenim o moje srce. I bila je lijepa...
Situacija, slika, ona...?
Bježt'te lopovi, ne dirajte mi nijednu od te tri uspomene...
- Umorna sam.
Eh, anđele, da samo znaš...
- Sviđa mi se slika... Kako se zove?
- Zove se... Zove se ˝Gledam te.˝
Gledam te? E, moja ludice, i ja tebe gledam...
Ali nikako da te ugledam...
Sve vidim samo onog razbojnika Talijana koji se bavi tvojim srcem kao ja nekada? Vidim samo njegove ruke u tvojoj kosi, na tvojim leđima. Čudno mi je gledati dodire. I to tuđe...
Kad, donedavno sam ja crtao mape po tvojim grudima...



Jednom mi prijatelj reče kako su novci snažniji i razumljiviji od bilo koje žene. Dečko je vječni gubitnik na kladionicama, pa mu je vjerojatno dozvoljeno tako pričati.
- U redu, neke utakmice, neki rezultati nemaju smisla... Ali, barem znam zbog čega i točno kojeg para sam izgubio. A djevojke? Volio sam... Ali nikad nisam znao zbog čega sam ih gubio.
Nemam ti ja, prijatelju, što reći. I ja sam je izgubio, a još uvijek tražim krhotine objašnjenja. Pretežak je to mozaik, odustajem, moja ludice...
Eh, kada bi barem jednom mogli u poznatim prostorijama silnih brojeva i koeficijenata zaigrati u Ljubav umjesto u Novce... Imam ja momčad kojoj bih uvaljao taj Beskrajni Ulog. Ti rijetko kad gube, a za takvu stvar ni Anđeoske Postave ne bi mogle puno bolje, u to sam uvjeren. Ali, tko je još vidio budalu koja igra u Ljubav? Onda Bože, mora da sam ti već duže vrijeme beskrajno smiješan?
Kad, ostavljam te kriške srca kao da sam sultan cijelog jednog carstva...
A ustvari, sultan sam tek Nje...
Bez Koje ostah...

Lagao bih kada bih vam rekao kako sam siguran koji je to bio mjesec, ali nedavno u svakom slučaju, sjedio sam s konobarom ˝Garfielda.˝ Bili su to oni vikendi kvalifikacionih internacionalnih susreta i iz neke prijateljske atmosfere sjedio sam s njim birajući zajedno parove na kojima bismo ostavili novce. Dečko je imao kojih šest godina više od mene, ali s manjkom centimetara je bljedila ta razlika u odnosu na mene. Twingo, kako sam ga zvao, bio je obiteljski čovjek čija je žena za mene bila pravi mali misterij, nikada viđena, ali često je znao razgovarati na telefon s glasom kojeg nitko ne bi čuo, a sa ženom za koju je tvrdio kako je njegova. Mislim kako je mene u svoj vjenčani list uvjerio nadimkom kojeg mu dadoh, jer preoštre su mi bile slutnje kako bi neoženjen, privlačan muškarac sebi kupio Renault Twingo. Ali opet, nisam smio otići predaleko i preoštro, ionako to nije bio dečko za visoke i glasne turaže... Bio je to niskoturažni kavalir za male brzine i nježnosti.
Iako vječni gubitnik, bio mi je predrag da ne bi zajednički uložili novce i dan proveli u iščekivanju, mudrim doskočicama, prisnim poznavanjima nekih igrača i konstantnim maltretiranjem zaslona televizora rezultatima na teletekstu. Imali smo sedam veličanstvenih parova, kažem veličanstvenih jer bili su oni prekrasni ziceri, a s bogom danim koeficijentima. Na tih sedam parova bio sam spreman uložiti velike, ali zbilja velike novce, no Twingo je imao u planu još jedan, još samo jedan par. Lakomosti poput takvih nisu mi bile strane, i ako ćemo iskreno, baš je na radiju zasvirala (sjećam se dobro) stvar od Pink Floyda ˝Wish you were here˝ i melankolija suznih početaka me zavela i uvjerila kako je ovo jedan od onih dana...
Kada je sve moguće...
Kako je rizik još jednog para ništa spram rizika Nje...
I tako, krenusmo u traženje svoje Sreće...
Elysium is offline  
Odgovori s citatom