[osbourne]

evo nešto što sam tipkao za jedan časopis


Krpelji

Proljeće je, vrijeme parazita iz pakla- krpelja (Ixodoidea). Složio bih se na prvu da su to opasni paučnjaci (nisu kukci), no ne treba iracionalno bježati pred njima. Kako sam jako puno vremena proveo uz člankonošce, posebno uz kukce (od svoje 7. godine), naučio sam racionalno gledati na njih, opažajući bez prosuđivanja jer sam svjestan ograničenja subjektivnih tvorevina. Često slušam da se ljudi uopće ne kreću šumama, ni livadama ljeti jer će se sigurno vratiti kući sa krpeljom. Racionalno gledajući, krpelj je također važna karika u sveukupnom životu na Zemlji ( prenosi bolesti, dakle prenosi oblik života dalje koji nama i ne ide u prilog, reducira toplokvrna bića prenošenjem bolesti itd...). Krpelj je sitna životinja iz koljena paučnjaka, koji u odnos na kukce imaju 2 dijela tijela i 4 para nogu. Kukci imaju redovno 3 dijela tijela (glava, prsa, zadak), 3 para nogu, a krila ovise o stadiju života ili vrsti. Krpelji žive u šumama i livadama i savršeno su prilagođeni da se zakače za prvo toplokvrno biće koje prođe. Sa zadnja 2 para nogu čvrsto se drže za grančicu ili travku, a prva 2 prednja rašire i čekaju da prođe neka životinja ili čovjek, te da se svojim kukicama na stopalima zakače za krzno ili odjeću. Anatomija im je takva da ih neće otpuhati niti otpor zraka, niti ruka ukoliko se ne fokusira baš na krpelja i noktima ga ne skine sa kože ili odjeće.
Kukci i paučnjaci rastu presvlačenjem. Dakle kada se ispod vanjskog sloja kože stvori novi, veći, razni hormoni rezultiraju odvajanjem stare kože od nove. Stara koža puca i iz nje izlazi novi paučnjak ili kukac u novom ruhu, veći i stariji. Potrebno je određeno vrijeme da se opet počne hraniti i da se novi sloj kože na zraku osuši. Najtipičniji primjer je leptir. Ženka položi jaja na biljku hraniteljicu (rijetko koja vrsta se ne pobrine da unaprijed omogući ličinkama hranu), a kada završi embrionalni razvoj (razvoj u jajetu), mala gusjenica progrize ljusku jajeta (corion), te izađe van. Nakon nekog vremena počne jesti i rasti. Presvlači se par puta, ovisno o vrsti, najprije pukne maska lica koja otpadne, te se perforacija stare kože proširi po leđnoj strani. Napostlijetku se zakukulji i izađe leptir sa krilima. Na sličan način rastu i paučnjaci, pa čak i zmije, gušteri (naravno izuzev kukuljicu).
Dakle, kada je ženka krpelja dosegnula posljednji stadij i spolno sazrila, traži domara- žrtvu i pričvršćuje se za njega najprije nogama, a nakon što pronađe najbolje mjesto sa sisanje krvi, ubada se. Usni aparat prilagođen je ulasku u meso u jednom smjeru, baš kao žalac kod pčele. Penetrator je nazubljen tako da može ući u meso, a samo ga umijeće krpelja može izvaditi van! Nakon ubadanja, počinje zloglasno hranjenje. Sisanje krvi! No to nije sve, u zatku, u probavnom traku, ženka krpelja uzme sastojke koji su njoj potrebni, a ostatak povraća nazad u žrtvu. To uzrokuje razne upale, što opet doprinosi ženki jer je prokrvljenje takvih mjesta bolje. Upravo je to jedan od načina prenošenja virusa, uz naravno, ubrizgavanje antikoagulanta i anestetika u tkivo domara.
Nakon ispuštanja feromona (hormona koji privlači mužjake, vrsta osjeća samo svoje feromone, jer se u zraku isprepliću milijarde raznih mirisa feromona svih vrsta kukaca i drugih bića), mužjak pronalazi ženku te započinje kopulacija. No, na malo atipičan način. Mužjak glavom penetrira u zadak ženke i tako ostaje visiti dok parenje ne završi. Nakon toga, ispada i odlazi u potragu za novom ženkom. Nakon hranjenja i oplodnje, ženka otpada i polaže više stotina otrovnih jaja koje niti mravi neće jesti. Ciklus se nastavlja.





Opasnosti za ljude

Osim što su oku neugodni, krpelj može biti veoma opasan ukoliko je zaražen. Prenosnici su raznih opasnih bolesti, a posljedice mogu biti kobne. Najčešće bolesti koje prenose jesu meningitis, lajmska bolest, tularemija, erlihioza, itd… Naravno da krpelji nisu razlog izbjegavanja prirode, ali dobro je učiniti par preventivnih stvari kako bi se penetracija krpelja svela na minimum. Odgovarajuća odjeća I obuća važne su preventive. Utrpajte hlače u visoke čarape. Ne nosite odjeću od vune, flanela jer se za njih krpelj lako zakači. Možete upotrebljavati određene repelente protiv krpelja I komaraca (tvari koje ih odbijaju, kreme, sprejevi..). Pri dolasku kući, detaljno se pregledajte, I teško dostupna mjesta jer je tamo koža obično mekša I prihvatljivija ovim parazitima (pazuh, prepone itd). Cijepite se, to je najbolja preventiva. Treba znati da se cijepivo odnosi na jednu bolest, a ne na sve koje mogu biti prenijete krpeljom. Konzultirajte se sa liječnikom I odaberite cjepivo za sebe.

Kako skinuti krpelja?

Upravo se ovdje prave najveće greške. Ukoliko je krpelj već na vama, postupite kako treba! Nemojte ga mazati nikakvim mazivima, uljima, naftama, kremama, niti paliti šibicama I cigarama. Osobno ih vadim pincetama za krpelje (koštaju manje od eura a najbolje su sredstvo za izvaditi krpelja). Rade na principu kemijske olovke, kada je pritisnete, pinceta se otvori, a kada pustite, ona se zatvori I time vam pomaže da ne morate I držati I vrtiti krpelja. Jednostavno ga uhvatite uz kožu I izvrtite van. Nije bitno na koju stranu (u smjeru kazaljke na satu ili suprotno) jer usni ustroj krpelja nema nikakav navoj. Vješta ruka izvrtit će ga običnom grančicom, olovkom ili bilo čime tankim. Samo pazite da vam se tijelo krpelja ne prevrće jer ga time prebacujete sa strane na stranu, ne vrtite ga. Postoje također mini poluge, koje u ambalaži dolaze u 2 veličine. Nisam radio s njima, ali koštaju oko 10e I toliko su sitne da ćete ih sigurno izgubiti.
Nakon što ga izvadite, kao zaljubljenik u prirodu savjetujem da ga bacite na tlo, a ranu možete dezinficirati nekom dezinfekcijskom kremom ili rakijom.
Krivo je vjerovanje da ako krpelja ne spalite, nećete ga ubiti. Dovoljno ga je zgaziti, zasigurno će dehidrirati kroz perforaciju nastalu stiskom noge I uginuti. Ali istina je da je plamen najbrža I “najhumanija” smrt.

Krpelji su samo jedna grančica na cjelokupnom stablu života Majke Zemlje. Suludo je izbjegavati iskustva u prirodi radi bića koje možda nećete ni sresti. Opremite se znanjem, opremom za vađenje krpelja koja vam najviše odgovara, možda I repelentima, I krenite u prirodu sa osmijehom na licu. Osobno se ne bojim ni zmija ni krpelja, pauka, zmajeva, jer znam kako se ponašaju I samim time kako moram svoje ponašanje oblikovati u prirodi. Upamtimo, u prirodi smo mi gosti I ipak je naša kičma najranjivija.
Želim vam nezaboravna iskustva u prirodi