|
Duhovnost - etika - znanost.
Za prosvetljenu svest kazu da je iznad/izvan svakog morala, pa ipak tesko da cemo naci nekog,
za koga se smatra da je prosvetljen, svetac, duhovan covek, koji ubija, siluje, laze i krade.
Eticko ponasanje se uglavnom smatra osnovom vecine duhovnih pravaca i religija.
S tim da vjernici tj. teolozi, izuzimaju Boga iz cele price, jer on je kao pravila stvorio te samim time nije nikom odgovoran.
On moze da pobije celo covecanstvo (jer su ljudi bili losi), moze da uradi bilo sto, ali mi ga ne mozemo meriti nasim moralnim standardima, on ostaje zauvek dobri tatica, jer na kraju krajeva nije on kriv sto su mu decica tako nestasna.
Znanost pak na prvi pogled nema nista sa etikom.
Nema se tu sta premjeriti, niti eksperimentisati.
Oni samo otkrivaju princip kako sta je, a tehnolozi ga onda upotrebe.
Pa ipak, s obzirom da su znanstvenici isto ljudi, postavlja se pitanje u kojoj meri su njihova otkrica podlozna etickom sudu ?
Ako bi neki znanstvenik otkrio postupak, kako da napravi - bombu milion puta snazniju od atomske / jedinjenje tako otrovno, da bi i male kolicine mogle potrovati sve zivo / virus koji bi bio smrtonosniji od svih postojecih, da li bi on tada trebao to svoje otkrice unistiti, ili staviti na raspolaganju javnosti / svojoj vladi / vojsci ?
|