Quote:
Sigmund kaže:
Pitanje je što je kod Hegela Logos. Vjerojatno duh ili apsolutni pojam? Hegel sam ne upotrebljava tu riječ. Moguće je i da Logos nije ništa. Vidi u tom smislu Derridinu kritiku logocentrizma.
|
Misliš na ono "čisti bitak i čisto Ništa jedno su te isto" (Wissenschaft der Logik, Ed. Lasson, I.S.67)?
Quote:
Sigmund kaže:
Zakon i red proizlaze iz duha. To je način na koji samosvijest organizira iskustvo. Oni, kao univerzalni, ne postoje odvojeni od partikularnosti na kojima ih primjećujemo. Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti.
Glede valne funkcije, to je iluzija. To je jezik fizičara koji ne znaju ništa o filozofiji, pa onda rezultate pokusa interpretiraju jezikom svakodnevnog iskustva. Materija je ono opće, dakle apstrakcija. A elektroni su komponenta te materije, ako se tako može reći, dakle nešto drugo a ne materija. Materija je cjelina tih čestica i njihovih međusobnih odnosa. U stvarnosti se ne događa to da je elektron malo čestica, a malo val, upravo zato što on nije materija nego samo jedna njena komponenta koja s ostalima stupa u različite odnose, koji se onda različito manifestiraju.
|
Ti u 21. stoljeću možeš tako razmišljati jer imaš pred sobom misli koje namriješe pokoljenja onih koji su došli i otišli u intermecu od 2,500 godina otkad je došao i otišao onaj koji je rekao "Panta rei", al svejedno Sokrat reče za njegova djela (koja je mogao čitati prije požara u Aleksandrijskoj knjižnici) da "sve što je pročitao od njega (Heraklita) je vrijedno divljenja, a da je vrlo vjerojatno i sve ostalo što je Heraklit napisao, a on (Sokrat) nije pročitao isto tako vrijedno divljenja."
Njihova je nužna bit da se izražavaju samo preko tih i takvih partikularnih datosti, val je iluzija, materija je ono opće tj. apstrakcija, jedino je duh neupitan ili bar ono jedino na što se možemo osloniti, sad još samo da vidimo što je Hegelov subjektivan duh, što je Hegelov objektivan duh i što je Hegelov Apsolutni duh.
Samo tu bi se opet trebalo sjetiti onog "čisti bitak i čisto Ništa jedno su te isto", a tada smo gdje? Na pragu pojmovnog razlikovanja o kojem je govorio Wittgenstein? Ili na početku Hegelovog misticizma koji je ujedno i kraj metafizičkog u povijesti filozofije kako je to smatrao Wittgenstein? Ili na početku ciklusa jednog novog promišljanja onog istog što su već promislile generacije promišljatelja od Heraklita do Hegela preko Wittgensteina do nas koji danas pokušavamo o toj slavnoj tradiciji istrkeljati kakav suvisli komentar?
Quote:
Sigmund kaže:
Sve je to jedna cjelina, a paradoksi nastaju kad ih pokušaš razdvojiti. Prostor, vrijeme i materija ne postoje odvojeno jedno od drugoga, nego samo u međusobnom odnosu. Kant je rekao da su prostor i vrijeme apriorne intuicije koje su preduvjet svakog iskustva. Moglo bi se reći da su oni proizvod uma, ali ni to nije posve točno. U tom smislu je ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno.
|
Ako prostor i vrijeme nisu proizvod uma bar utoliko što kako ti kažeš takvo rezoniranje ne odražava stopostotno točno stanje stvari s tim u vezi, kako onda iz te nedorečene misli proizlazi da je u tom (očito nedorečenom) smislu ono umno zbiljsko, a ono zbiljsko umno?
Vjerojatno želiš reći da je zbiljsko ono što um izdvoji kao opće (ideja), ali to imamo već kod Platona, Hegel je stvari samo malo doradio, zar ne? Međutim, to je opet samo jedan od načina zauzimanja pozicija u vlastitom samoodređivanju svakog mislitelja tj. njegovog osobnog nazora na sveukupnu stvarnost kakav god on već bio i što god da sintagma "sveukupna stvarnost" mogla značiti.
Quote:
Sigmund kaže:
Zašto bi agnostik trebao siguran u to. Pa agnostik je agnostik upravo zato što nije siguran u to. Meni nije jasno ni zašto bi vjernik morao biti siguran u to (iako nisam vjernik). Trebaš se riješiti te pučke teologije. Vjera ne počiva na činjenicama.
|
Vjera ne počiva na činjenicama, kažeš ti. Netočno. Vjera itekako počiva na činjenicama, recimo na činjenici Božje objave, na činjenici Kristovog uskrsnuća, na činjenici tzv. Knjige prirode, na činjenici Fine Tuning argumenta, na činjenici da ništa ne može nastati iz ničega itd...
Sve su to činjenice, osim ako nas vlastiti duh ne vara...
Quote:
Sigmund kaže:
Nema razlike. Ali po mom mišljenju vjera u moć ljudskog uma ne samo da nije ne-mudra, nego je nužna. Um je sve na što se možemo osloniti (barem u filozofiji).
|
Barem u filozofiji? Ali vidiš, možda baš ti i drugi Hegelovci više potcjenjujete um od nas vjernika zato što ne uviđate ono što vam vaš um osposobljen moćima koje mu je Bog dao, omogućuje da uvidite, a to je njegovo (umsko) ograničenje. Što možemo isčitati iz činjenice njegovog ograničenja? Možda činjenicu transcendencije, onoga što ne možemo pojmiti, ali što na temelju umnih moći imamo dovoljno razloga smatrati na temelju izvan razumne sumnje snažnih indicija, objektivno utemeljenim, ispravnim i točnim što god da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost mogla značiti.
Nadam se samo da ta objektivna utemeljenost, ispravnost i točnost ne znače da je čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto. Ustvari, pojmovi su jedno, pa utoliko možemo reći što hoćemo, čak i to da su čisti bitak i čisto Ništa jedno te isto i možda puno nismo niti pogriješili, osim što vjerojatno time puno nismo niti rekli, ali smo se barem dobro zabavili igrajući se lego kockicama koje tu i nisu zato da bismo opisali stvarnost nego da bi se tek i samo igrali...