Quote:
stupidisam kaže:
Dugo godina sam bila zaljubljena u svog sadasnjeg partnera, a i ja sam njemu bila tiha patnja. Nisam zaljubljive prirode i to nisu osjecaji koje "uzgojim" brzo i olako, cak ni tu zaljubljenost. Kad se veza pocela realizirati, neko vrijeme zaista kao da sam zivjela u paralelnom emocionalnom svemiru . Sad smo vec jako puno godina zajedno i poprilicno sam sigurna da mi se takvi osjecaji ne mogu ponoviti prema ikome. To je bio spoj moje mentalne mladosti, zdrave naivnosti, neopterecenosti, prave osobe sa pravim kvalitetama i jake fizicke privlacnosti, te pravoh trenutaka. Ja se dan danas znam osjecati poprilicno djetinje zaljubljeno kad se zbog sluzbenih putovanja i slicnog ne vidimo duze vremena, mozda je i sreca jer ima jako puno kvaliteta zbog kojih mi od pocetnog idealizitanja i stvarnog njega nije doslo do nekog prevelikog razocaranja, u neke mane sam bila u startu upucena, ali mi se svidjao unatoc tome. A moze biti da sam zaista samo vrlo nestabilna, iracionalna ovisnica koja bjezi od realnosti, vjerojatno imam i naznake opsesije jer zaista nisam zai zeresirana za pripadnike drugog spola van prijateljske faze i mislim da ne bih imala emocionalni kapacitet vise ikad ikog tako voljeti niti se tako zaljubiti. No meni je lijepo   I znam da nista nije nuzno vjecno, ali uzivam jos uvijek cak i vise nego prvih dana. |
Meni se jaaako svidja ovo sto si napisala. Mislim da imas krasnu vezu i ne razumijem zasto mislis o sebi kao o nestabilnoj iracionalnoj osobi.
Apropo mana, partnerovih mana - meni se nekako cini da je zapravo puno bolje kada partneri imaju slicne mane, a razlicite vrline
Pod uvjetom, naravno, da su oboje svjesni svoji mana i da ih ne projiciraju jedno na drugo.
Quote:
mrafica kaže:
Pa ne znam, meni je jako teško odvojiti jedan dio sebe-racio ili emocije, u potpunosti, tako da mi djelovanje bude lišeno onog drugog.
Ne ide mi jedno bez drugog.
Da sam ne znam koliko zatelebana, racio je i dalje tu. Isto tako, ne mogu isključiti emocije i djelovati vođena isključivo raciom.
Nisam recimo nikad bila šupendara, a nije da nisam imala prilike biti. Samo što meni emocije nikad nisu blokirale racio u potpunosti.
Meni su mnoge priče koje pročitamo na ŽuD-u totalno strane i nepovezime s mojim načinom gledanja na svijet. Mogu ih onako teoretski razumjeti, ali ih ne mogu iskustveno razumjeti.
Što se dogodi u mozgu da totalno zanemaruješ stvarnost i da vidiš totalno iskrivljenu sliku osobe i odnosa? Zaljubljenost?
Po meni ne, bar ne samo to.
|
Mrafice, pretpostavljam da imas jako dobre osobne granice i da si racionalna, stalozena, stabilna osoba.
Napisala sam ti vec sto su emocije i u kakvom su odnosu na racionalnost, pa si vjerojatno vidjela da niti ja ne mislim da je moguce odvojiti racionalno od emocija.
Recimo, i ti i ja u svojim poslovima se sluzimo nasom empaticnom funkcijom. No, da je ta empaticna funkcija totalno bez kontrole, bez zastite i da nije vodjena razumom - izgorjele bi u roku keks.
Zanima me da li si u svakom trenutku, evo recimo u trenutku kada ces ovo citati svjesna svojih osjecaja. To su ti te neke vjezbice koje se rade da bi se postigla cjelovitost sebstva i slobodan protok osjecaja.
Naravno, kada je za to prilika. U poslu se neke stvari moraju suspendirati jer bi pretjerano suosjecanje izludilo i nas i ljude s kojima radimo
( zamisljam si vrhunskog kirurga koji place jer mora rezati pacijenta, a place jer osjeca njegovu bol
)
Quote:
dugii kaže:
Zanimljiva tema.
Osobno nisam nikad spoznao zaljubljenost kao ovisnost i ne bih znao reći kako funkcionira u tom smislu.Kao mladić zaljubljivao sam se i odljubljivao više puta ali nije to bila ovisnost već više onako usput.Kad sam prestao biti zaljubljen u svoju ženu(ne sjećam se jel prošlo 3 godine ili kraće) nisam se više nikada zaljubio.
Ajd da budem iskren,bio sam jednom blizu ali ne zato što sam imao problema u braku već recimo da je to bila lagana kriza srednjih godina .Srećom prošla je brzo i nije prerasla u veću krizu.
Sad kad sa jedne vremenske distance gledam na taj osjećaj zaljubljenosti mogu reći da je to jedan vrlo bedasti osjećaj.Sad će neko reći "a leptirići,a ovo a ono"
Ma bem ti to sve kad nisi sav svoj. |
Pa, jel da? Em nisi svoj, em imas iskrivljeno sliku realnosti i onda te prodje, padnes s tog oblaka i najednom te pocnu smetati partnericine mane koje do tada uopce nisi primjecivao.
Ma znas kako ljudi znaju reci - ja svog muza/zenu vise ne prepoznajem. Ja ne znam tko je ta osoba, ali sigurno nije ista koju sam ozenio