Quote:
LaraFabian kaže:
No, ako se NE sjećaš traume, onda je tu regresijska hipnoza važna. I onda kad imaš sjećanje, možeš i raditi na njemu.
|
S ovim se nimalo ne slazem... Hipnoterpaija pruza mogucnost i sigurnost rada na iscjeljivanju trauma bez dovodjenja sjecanja na svjesnu razinu...
Quote:
sve vrste anksioznih poremećaja osim GAD-a (imala sam samo 1 slučaj i nisam uspjela u 3 seanse ništa postići, ali žena nije dolazila svaki tjedan, već svaka 2-3-4 tjedna, tako da moguće da je u tome problem),
|
Ovo je drugo s cim se nikada necu sloziti, a to je
stav da terapet nesto postize... Za efikasnost terpaijskog rada potrebno je i dvoje, a moje je osobno misljenje da terpaeut samo gradi most preko kojeg klijent prelazi... uzimanje uloge terpaeuta kao onoga koji nesto rjesava/lijeci linerani je odnos u psihoterapiji, a on po meni ne vodi nikud...
Inace, u cijelom ovom napisanom iz cega sam ovo citirao dominira tretiranje dijagnoga, a ne osoba... to je nesto sto nikada necu razumjeti, iako je vecinom raspostranjeno u nasoj struci.. a opet, nije tema za sirinu o razumijevanju pojma dijagnoza, pa cu ukratko...
Da li nama u terpaijski odnos dolaze dijagnoze ili ljudi? Uzmimo za primjer 10 osoba s dg depresije... Ima li svih 10 osoba istu proslost, istu obitelj, sjecanja, djetinjstvo, posao, strahove, mane, vrline...?
Nemaju... I sto je efikasnije, tretirati osobu ili dijagnozu?