|
Mislim da je problem u tome što te, kad si već usamljen i to, malo boli kurac za druge ljude, kao što imaš osjećaj da njih boli za tebe. Istina jest da kad jedna osoba pati, barem još jednoj osobi je teško radi toga. I da nikad ikad nisi zapravo sam. Nažalost, neki su toliko zatvoreni da moraju ovdje doći kako bi to saznali, ali to i nije tako loše, ako znaš izvući pozitivno iz stvari koje ti se dešavaju.
Drugo pitanje je bilo kako si pomoći. Dio odgovora je u prvom dijelu mog posta pa mogu još samo nadodati da je usamljenost većinom stanje uma u koje zapadnemo radi malodušja, lošeg spleta okolnosti ili nekog sličnog razloga, što znači da nam neće pomoći samo aktiviranje koje spominješ, nego i osvještavanje. Ali te bi se stvari trebale dešavati istovremeno.
Jesam potrefila što ili ipak nisam? Teško je čitati tvoje postove.
|